петак, 29. април 2016.

Alisino proleće-uskršnja priča sa receptima...

Na severnom bulevaru u Beogradu u ulici Uroša Trojanovića postojala je jedna mnogo lepa kuća. Ona je bila vlasništvo porodice Uvalić, ali kako je to već bivalo na ovim prostorima, posle rata pola kuće je konfiskovano te su vlasnici živeli na spratu a stan u prizemlju "pripao" je državi. Ne znam tačno koje godine, ali nosilac stanarskog prava u tom jednosobnom stančiću postao je moj deda po majci koji je kao sudija službovao u mnogim gradovima tadašnje Jugoslavije, a potom, završio karijeru tamo gde ju je i započeo - u Beogradu. On i baka živeli su u tom stanu do kraja svojih života. Bakin se završio prerano i Alisa ju je pamtila kao kroz maglu ne mogavši da poveže skoro ni jednu uspomenu sa njenim likom. Deku je, medjutim, poznavala i volela veoma i pored majke, on je bio njen najvažniji i najdraži član porodice. Vikendi su bili ono najlepše u Alisinom životu jer bi, uglavnom nedeljom, njih dve odlazile kod deke na ručak. Praznici su bili posebni jer se tada okupljao i ostatak familije - Alisine tetka, teča i sestra, a deka koji je bio sjajan kulinar dočekivao ih je s ljubavlju koja je uvek mirisala na neku jestivu djakoniju. Naravno, majka i tetka gotovo s vrata bi uletale u kuhinju da pomognu, ili dopune trpezu još nečim, dok su se Alisa i njena sestra razdragano igrale u malenoj bašti. Ono što je Alisa oduvek najviše volela bila su tri žbuna plavih i rozih hortenzija, jedan žbun koji u proleće radja sitne bele cvetove koncentrisane u krugove čije ime Alisa nikada nije zapamtila, koji su treperili od najmanjeg lahora i opadali. Devojčica ih je ponekad namerno otresala i skupljala malene latice u šake a potom ih prosipala sebi u kosu pretvarajući se da je vila iz dekine bašte. Dvorište je još imalo stari ringlov pokraj ograde koja je delila kuću od susedne dvospratne zgrade, bršljan koji je puzao na sve strane, gomilu puževa sa kojima bi ona ponekad razgovarala kao i nekoliko žbunova ruže koje skoro da nije ni primećivala. Oni su nekako rasli u sredini bašte a tu se nije smelo gacati pa ih nije ni smatrala svojim. Ali volela je djurdjevak koji je zapravo rastao sa komšijske strane pored zidića ograde kroz koju je lako mogla da provuče ruku i ubere stručak. Ipak, to nije činila, ali je zato često čučala i čekala da je taj primamljiv miris gotovo opije. Pored samog ulaza u kuću nalazila se malena plava klupa sa gvozdenim rukohvatima, na kojoj je ona provodila sate i sate u razmišljanjima, maštanju, crtanju ili razgovoru sa majušnim svetom iz dvorišta koji je prolazio pored nje. U Uskršnje prepodne, Alisa je zajedno sa sestrom,željno iščekivala poziv u kuću, jer su ih mamili mirisi koji su kroz otvoren prozor osvajali baštu...

Nakon dedine smrti, kuća je vraćena porodici zakonom o restituciji, onako kako i dolikuje. Devojčica ju je posetila uz dopuštenje ljubaznih vlasnika još nekoliko puta a potom je ostavila zauvek. Kuća je uspomena koju je Alisa sačuvala na starim fotografijama i u svom srcu...

                                                                                 *

Nekada smo kod dede a potom kod nas priredjivali divne uskršnje ručkove. Ali ja sam od uvek najviše volela uskršnji doručak i trenutak kada mama konačno iznese na sto korpu sa jajima, sir, kajmak, mladi luk i rotkvice a pre svega, prelepu pogaču, meku i mirisnu koju smo jeli tokom čitavog uskršnjeg dana. Naša porodica običaje je proslavljala po tradiciji i kulturnom nasledju ali bez većih verskih obeležja. Nismo odlazili u crkvu niti dovodili sveštenika u kuću, ali smo ih poštovali onoliko koliko su se uklapali u profil jedne gradjanske porodice umerene orjentacije... 

Uskršnja jaja

Uskršnja jaja su posebna jer se kuvaju dugo, s ljubavlju pomešanom sa odredjenim začinima i mogu se jesti uz svaki obrok što sam obožavala!  Kuvamo ih ovako:
Domaća jaja operu se ili prebrišu mokrom pa suvom krpom da se skinu nečistoće iz kokošinjca, komadići slame pa i blata ponekad. U veliku šerpu poredjati jaja, naliti vodom da ogrezne, dodati lovorov list, nekoliko zrna bibera, list žalfije i kašiku vinskog sirćeta pa kad provri, smanjiti na pola i kuvati dugo. Povremeno doliti vrelu vodu jer će isparavati. Posle sat vremena u vodu se mogu dodati listovi ljubičastog kupusa, komadići cvekle, lukovina - po želji.
Prvo jaje - čuvarkuća - uvek je crveno pa za to koristimo industrijsku boju iz kesice. Sva ostala bojimo u čajevima, soku od zelja, koprive,povrću, kurkumi i začinima i biljkama iz prirode. Nikad apsolutno nikad na jaja ne stavljam gelove, glitere i slične domaće ili ne daj bože kineske drangulije. Jaja imaju divan ukus i miris i svake godine zaključimo kako su najlepša!






Uskršnja pogača

Potrebno je:
- 125ml mleka
- 125ml mineralne gazirane vode
- 2 jaja
- 20gr kvasca, 1 kaf. kaš. šećera, so
- 450gr brašna
- 125gr putera ( margarina )
- susam za posipanje

Zamesite kvasac u malo mleka, sa šećerom i solju, pa dodajte ostatak mlakog mleka i mineralne vode sa sobne temperature. Potom umešajte jedno celo jaje i jedno žumance, razmekšali puter i brašno. Možete kombinovati više vrsta brašna: heljdino, ražano, kukuruzno, po volji. Ostavite prekriveno čistom krpom da odstoji i naraste pa stavite u tepsiju na peki papir. Možete odvojiti manji komad testai praviti ukrase. Premažite malo umućenim belancetom i pospite susamom, lanenim semenom, kimom, po želji.







SREĆAN USKRS! 
Христос Воскресе!


Nevenini djevreci od speltinog brašna - fenomenalni! 

http://www.hlebilale.com/ 


6 коментара:

  1. Христос Воскресе! ♥
    Divna pričica, divne uspomene.. Nego, već će da ispadne komično i da te kopiram ako ti kažem da je i kod mene isto doručak na Vaskrs glavni obrok :))) Toliko se napucam, da mi ono dalje nije bitno! Jaja, sir, luk, pogača.. što bi rekli mlađi - "zakon"!

    ОдговориИзбриши
  2. Ваистину Васкресе! Pa da, to je to! ;) :))

    ОдговориИзбриши
  3. Jako volim tvoje priče i tvoj stil pisanja a sviđa mi se što su ti recepti propraćeni pričom...Neka ti je srećno i Hristos Vaskrse!!!
    Blago vama, ja i nemam vremena da doručkujem, jer od ranog jutra počinjem sa spremanjem i kad se svi skupe i vreme je ručku, ja ne mogu ni da jedem, jer sam se "najela" svih onih mirisa u kuhinji.

    ОдговориИзбриши
  4. Vaistinu Vaskrese Zoki!
    Mi smo ove godine bili sami na doručku pa sve lagano. Za ručak rolovala file, to ide brzo, pekla krompiriće u rerni, napravila kapamu ali pileću pošto ne vole drugu, šargarepicu i salate to je sve brzo bilo gotovo tako da nisam spala s nogu od spremanja kako to obično biva. ;) :))

    ОдговориИзбриши
  5. Анониман5. мај 2016. 03:12

    Draga Alisa pravo si pdkrovenje za blogosferu. Uživala sam čitajući tvoje prlće. Ja imam hrpu kuvara, koje sam večinom dobila na poklon.- oni koje ja kupim sadrže baš takve recepte uz priču i oni su mi najdraži. Tako začinjeni sećanjima i mirisima iz prošlosti. Hvala

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Dubravka. Dobrodošla u Alisinu zemlju čuda i običnih sitnica koje život znače... :))

      Избриши

Muke po dijeti U nastojanju da pronađem onaj "pravi" režim ishrane koji će mi pomoći da se rešim kilograma koje sam nakupljala...