петак, 29. април 2016.

Alisino proleće-uskršnja priča sa receptima...

Na severnom bulevaru u Beogradu u ulici Uroša Trojanovića postojala je jedna mnogo lepa kuća. Ona je bila vlasništvo porodice Uvalić, ali kako je to već bivalo na ovim prostorima, posle rata pola kuće je konfiskovano te su vlasnici živeli na spratu a stan u prizemlju "pripao" je državi. Ne znam tačno koje godine, ali nosilac stanarskog prava u tom jednosobnom stančiću postao je moj deda po majci koji je kao sudija službovao u mnogim gradovima tadašnje Jugoslavije, a potom, završio karijeru tamo gde ju je i započeo - u Beogradu. On i baka živeli su u tom stanu do kraja svojih života. Bakin se završio prerano i Alisa ju je pamtila kao kroz maglu ne mogavši da poveže skoro ni jednu uspomenu sa njenim likom. Deku je, medjutim, poznavala i volela veoma i pored majke, on je bio njen najvažniji i najdraži član porodice. Vikendi su bili ono najlepše u Alisinom životu jer bi, uglavnom nedeljom, njih dve odlazile kod deke na ručak. Praznici su bili posebni jer se tada okupljao i ostatak familije - Alisine tetka, teča i sestra, a deka koji je bio sjajan kulinar dočekivao ih je s ljubavlju koja je uvek mirisala na neku jestivu djakoniju. Naravno, majka i tetka gotovo s vrata bi uletale u kuhinju da pomognu, ili dopune trpezu još nečim, dok su se Alisa i njena sestra razdragano igrale u malenoj bašti. Ono što je Alisa oduvek najviše volela bila su tri žbuna plavih i rozih hortenzija, jedan žbun koji u proleće radja sitne bele cvetove koncentrisane u krugove čije ime Alisa nikada nije zapamtila, koji su treperili od najmanjeg lahora i opadali. Devojčica ih je ponekad namerno otresala i skupljala malene latice u šake a potom ih prosipala sebi u kosu pretvarajući se da je vila iz dekine bašte. Dvorište je još imalo stari ringlov pokraj ograde koja je delila kuću od susedne dvospratne zgrade, bršljan koji je puzao na sve strane, gomilu puževa sa kojima bi ona ponekad razgovarala kao i nekoliko žbunova ruže koje skoro da nije ni primećivala. Oni su nekako rasli u sredini bašte a tu se nije smelo gacati pa ih nije ni smatrala svojim. Ali volela je djurdjevak koji je zapravo rastao sa komšijske strane pored zidića ograde kroz koju je lako mogla da provuče ruku i ubere stručak. Ipak, to nije činila, ali je zato često čučala i čekala da je taj primamljiv miris gotovo opije. Pored samog ulaza u kuću nalazila se malena plava klupa sa gvozdenim rukohvatima, na kojoj je ona provodila sate i sate u razmišljanjima, maštanju, crtanju ili razgovoru sa majušnim svetom iz dvorišta koji je prolazio pored nje. U Uskršnje prepodne, Alisa je zajedno sa sestrom,željno iščekivala poziv u kuću, jer su ih mamili mirisi koji su kroz otvoren prozor osvajali baštu...

Nakon dedine smrti, kuća je vraćena porodici zakonom o restituciji, onako kako i dolikuje. Devojčica ju je posetila uz dopuštenje ljubaznih vlasnika još nekoliko puta a potom je ostavila zauvek. Kuća je uspomena koju je Alisa sačuvala na starim fotografijama i u svom srcu...

                                                                                 *

Nekada smo kod dede a potom kod nas priredjivali divne uskršnje ručkove. Ali ja sam od uvek najviše volela uskršnji doručak i trenutak kada mama konačno iznese na sto korpu sa jajima, sir, kajmak, mladi luk i rotkvice a pre svega, prelepu pogaču, meku i mirisnu koju smo jeli tokom čitavog uskršnjeg dana. Naša porodica običaje je proslavljala po tradiciji i kulturnom nasledju ali bez većih verskih obeležja. Nismo odlazili u crkvu niti dovodili sveštenika u kuću, ali smo ih poštovali onoliko koliko su se uklapali u profil jedne gradjanske porodice umerene orjentacije... 

Uskršnja jaja

Uskršnja jaja su posebna jer se kuvaju dugo, s ljubavlju pomešanom sa odredjenim začinima i mogu se jesti uz svaki obrok što sam obožavala!  Kuvamo ih ovako:
Domaća jaja operu se ili prebrišu mokrom pa suvom krpom da se skinu nečistoće iz kokošinjca, komadići slame pa i blata ponekad. U veliku šerpu poredjati jaja, naliti vodom da ogrezne, dodati lovorov list, nekoliko zrna bibera, list žalfije i kašiku vinskog sirćeta pa kad provri, smanjiti na pola i kuvati dugo. Povremeno doliti vrelu vodu jer će isparavati. Posle sat vremena u vodu se mogu dodati listovi ljubičastog kupusa, komadići cvekle, lukovina - po želji.
Prvo jaje - čuvarkuća - uvek je crveno pa za to koristimo industrijsku boju iz kesice. Sva ostala bojimo u čajevima, soku od zelja, koprive,povrću, kurkumi i začinima i biljkama iz prirode. Nikad apsolutno nikad na jaja ne stavljam gelove, glitere i slične domaće ili ne daj bože kineske drangulije. Jaja imaju divan ukus i miris i svake godine zaključimo kako su najlepša!






Uskršnja pogača

Potrebno je:
- 125ml mleka
- 125ml mineralne gazirane vode
- 2 jaja
- 20gr kvasca, 1 kaf. kaš. šećera, so
- 450gr brašna
- 125gr putera ( margarina )
- susam za posipanje

Zamesite kvasac u malo mleka, sa šećerom i solju, pa dodajte ostatak mlakog mleka i mineralne vode sa sobne temperature. Potom umešajte jedno celo jaje i jedno žumance, razmekšali puter i brašno. Možete kombinovati više vrsta brašna: heljdino, ražano, kukuruzno, po volji. Ostavite prekriveno čistom krpom da odstoji i naraste pa stavite u tepsiju na peki papir. Možete odvojiti manji komad testai praviti ukrase. Premažite malo umućenim belancetom i pospite susamom, lanenim semenom, kimom, po želji.







SREĆAN USKRS! 
Христос Воскресе!


Nevenini djevreci od speltinog brašna - fenomenalni! 

http://www.hlebilale.com/ 


понедељак, 25. април 2016.

Alisino proleće i razne sitnice - priča prva, bez recepata

To je uvek bilo doba kada se stvari pokreću. Alisa je poput mlade biljke kojoj izbijaju listovi volela tu čaroliju i taj laki nemir koji se useljava u Zeleno dvorište, u uglove njene sobe i u njene misli. Tada je volela da svira na klaviru, da vozi rolšue po rondeli parka ili ulici, bicikl na dva točka kako dolikuje devojčici pred školu, da smišlja nove igre i da nanovo pravi crteže i slike.
Za Vrbicu je nosila teget mantil sa zlatnim dugmetima, lakovane cipele i francusku beretku. Ispod je imala plisiranu teget suknju i svilenkastu rolku rozikaste boje i činilo joj se kako to zapravo nije ona. Ogledala nisu bila kriva ali ona je tada o sebi razmišljala kao o papirnoj lutki ispaloj iz modnog časopisa i to joj se čak i dopadalo. Povremeno je baš volela da se pretvara da je neko drugi. Uživala bi tada da izadje iz svojih komotnih pantalona za igru i šljampavih majica i džempera. Čak je stavljala i šnalu!
Volela je to treperavo doba godine kada bi dobijala od majke vezicu sitnih majskih trešanja u koje još uvek nije ušla slast ali je ušao trenutak iščekivanja koji je njoj bio sasvim dovoljno sladak i važan i s toga ih je volela najviše. Iza zgrade je mirisao jorgovan - beli, rozikasti, ljubičasti, dupli, obični...bilo ga je mnogo i ona je sa drugom decom obožavala da ga bere, ali su to radili krišom od babe i dede koji su živeli u malenoj kući pored jorgovana. Alisa je bila sasvim svesna da je to branje u neku ruku zabranjeno mada nije shvatala zbog čega, ali nikad nije odustajala. Čak je, donoseći ga kući, razdragano vikala majci s vrata: - Opet sam ukrala jorgovan! Nije je grizla savest baš ni malo jer je imala drugačiji stav o tom činu i smatrala je da se priroda ne može istinski ukrasti, da je cveće zapravo svoje, a o tome je svedočila i mala žičana ograda kojom je bila opasana kućica sa metar bašte koju su posedovali baba i deda. Jorgovan je bio slobodan, sasvim slobodan i samo svoj. I Alisin.



Proleće je bilo doba kada je devojčica isecala sličice iz časopisa, kreirala novu modu i maštala o kućama koje će urediti - do najsitnijih detalja. Tada je pravila albume i fioka pisaćeg stola često nije mogla da se otvori od papirića, olovaka, makaza, a radna površina smanjivala se iz dana u dan i bivala pretrpana crtežima, novinama i zilionima sitnica za koje ponekad čak i nije znala čemu joj služe.
Proleće je označavalo gužvu i ubrzanost a ona je u tome uživala! Imala je tog proleća s početka sedamdesetih malenog štiglica kog su joj kupili na vašaru, koji je divno pevao i bio neopisivo tužan u kavezu od kojeg je ona uporno pokušavala da mu napravi ugodnu kućicu. Šarenko, tako ga je zvala, bežao je skoro svaki put kada bi otvorila vratanca sve dok konačno nije shvatila da je on poput nje: sasvim svoj. Kada su jednog dana pošli na porodični izlet u šumicu nedaleko od grada, Alisa je ponela kavez sa svojim malenim prijateljem i pustila ga je na slobodu. Želela je kućnog ljubimca a ne zatvorenika.



Sa svojom drugaricom Bekom brala je ljubičice po nasipu sve do Svilare koja joj je oduvek izgledala tajanstveno, mistično, nalik na srednjovekovnu vilu. Optočena crvenom ciglom ličila je na neku napuštenu fabriku iz starih engleskih filmova. Njih dve provlačile bi se ispod delimične ograde zurile u prazne bazene i zamišljale milione svilenih buba kako se čaure. Zamišljajući kako je sve to izgledalo u devetnaestom veku, shvatile su zbog čega je njihov grad prepun stabala belog duda. Pa i iza zgrade su rasla dva drveta- beli i crni dud čije su tragove često imale na svojoj odeći..

Evo nekih podataka koje sam mnogo kasnije pronašla o pančevačkoj Svilari:

Hronologija Svilare
1899. izgrađen kompleks
1900. 1.marta pocinje sa radom Mađarska kraljevska predionica svile;
1900-1914 fabrika veoma uspesno radi; pred rat za direktora je postavljen italijan Karlo Kiko. Pančevci Svilaru počinju da nazivaju Galatea po italijanskoj reči za čauru svilene bube
1918 – 1941 fabrika u Kraljevini Jugoslaviji ima vodeće mesto u svilarstvu; u Pančevu se nalazi Nadzorništvo svilarstva
1941. - vlasnik postaje tekstilna kompanija iz Hanovera
1945. – svi objekti konsfikovani u državno vlasništvo
1948. stara zgrada Svilare prelazi u vlašnistvo novooformljene ‘Ustanovu za unapređenje svilarstva i pamuka – Sviloprelac’
1950 – dobija novi zvanicni naziv – Vojvođanska idustrija svile- pogon Pančevo- svilara na Tamišu
1967 – 28. aprila prestaje sa radom nakon intenzivne seče dudureda ; prestaje tradicija svilarsta u gradu duga više od 2 veka; Svilara se ujedinjuje sa preduzećem GIP( gumarska idustrija Pancevo); proizvodi se tekstilna konfekcija još neko vreme
1970 - u objektu se prerađuju samo gumene i plastične mase
1996. – na AUPI grupa autora predlaže formiranje Svilar grada – projekat ne oživljava
2007 – za potrebe Univerzijade u Beogradu 2009. predviđena je rekonstrukcija priobalnog dela od auto puta ; kompleks Svilare je bio predviđen da postane hotel;
2007, 2008- neuspešna privatizacija ; radnici ostaju bez posla , kompleks u lošem stanju
2009 – kompleks dobija novog vlasnika; proizvodnja se definitivno ne obnavlja; namena objekta ce verovatno biti zabavnog karaktera
2010 - privatizacija propala, novi vlasnik odlazi; objekat nastavlja da propada
Kompleks Svilare uživa prethodnu zaštitu (bez kategorizacije) i nalazi se u postupku utvrđivanja za kategoriju nepokretnog kulturnog dobra – spomenika kulture.

 Da li će doživeti sudbinu Weifert-ove pivare i dalje rapidno propadati? Tako bih volela da ne...

U proleće su cvetale lale i djurdjevak, cveće koje je ona najviše volela. Tih davnih godina djurdjevak je brala i u smederevskoj bašti svojih baba-tetaka, a lale kupovala na pijaci i uvek ih izdvajala od ostalog cveća. Volela ih je iako jedine nisu imale miris, ali su zato imale sve drugo i njoj je bilo dovoljno.
Proleće je bilo doba kada je rado slušala Bitlse i odlazila kod "Popovića" na krempite. Tog posebnog proleća hipi-moda ulazila je na velika vrata i Alisa je sašila svoju prvu torbu sa drvenim karikama, sa resama, od starih farmerica i raznobojnih aplikacija, torbu koju je vukljala sa sobom svuda i koja je trajala samo tu jednu sezonu jer Alisa nikada nije zaista naučila da šije...
















субота, 23. април 2016.

Samo jedna crtica - sa mirisom kafe i kakaa...

Danas, 23. aprila 2016. godine navršava se tačno dvadeset godina od kad je Alisi majka mahnula tiho, u mislima i dok je ona na dva minuta od majčine kuće bezbrižno proučavala seminar o uspešnoj komunikaciji:  "Žirafeći govor" -  odlepršala put neba... Dvadeset godina Alisa je razmišljala šta je sve propustila da joj kaže. Možda, da je imala jedan momenat, taj poslednji trenutak vremena za još jednu toplu reč, nežan dodir... I dugo se preslišavala šta bi rekla i uradila a onda je konačno shvatila da su odavno već sve rekle jedna drugoj, da su obe odavno znale šta je u životu najvažnije, i da su , pored svih bolesti i nedaća koje su im povremeno prečile put, zapravo bile istinski srećne. Jer su imale jedna drugu, svoje beskrajne priče i doživljaje i  svoj prepun porodični spomenar. I da bi, kada bi se točak života opet zavrteo, ponovo izabrale jedna drugu.
 Ljiljana Vulićević, rodj. Simić  28.nov. 1931. - 23. apr. 1996. 


Običan kakao kolač sa kafom

A pre recepta još jedna pričica. 
Mama je bila urbana dama. Savremena, samostalna, odlučna žena koja je u životu znala šta hoće i šta neće. Žalila je što joj je francuski izbledeo,ali se prilično sećala  svog esperanta zahvaljujući kome je organizovala studentska putovanja po Evropi, kajala se što nije prihvatila ponudu čuvenog hemičara i profesora Pante Tutundžića sa tehnološkog fakulteta i ostane da radi kao njegov asistent i gotovo nikad nije prežalila što je iz Beograda došla u Pančevo. Ali u ovom gradiću stekla je divne prijatelje, ljude koje je privilegija poznavati i voleti i to joj je bilo dovoljno da je uteši i da prestane da se oseća kao presadjena biljka koja se još uvek nije primila. 
Volela  je italijanske cipele i tašne kao i setove od šetlanda ili kašmira,  obavezno je nosila ruž boje korala i mindjuše na klips i  nikada se nije šminkala. Obožavala je da iščitava klasike ali i savremenu literaturu, bila je uvek u koraku s vremenom i hrabrila oko sebe ljude koje je ponekad napuštalo samopouzdanje. Imala je talenat da od svega čega se dohvati napravi nešto lepo - da sašije, isplete, izveze... Izvrsno je kuvala a naše zabave bile su omiljene u krugu prijatelja i familije. Zajedno smo uživale otkrivajući Veneciju i pravile milion planova koje nam je, na žalost, njena teška bolest trajno promenila. Tada smo počele da se upoznajemo na sasvim nov način i gradimo život od malih, običnih ali nama važnih stvari. 
I danas, neću praviti ništa pompezno, ništa preterano, samo jedan običan kolač, ugodan čulima, dovoljan sećanjima. I podeliću ga sa vama...

Potrebno je:
- 150 gr šećera i 1 vanil-šećer
- 2 jajeta
- 100 gr istopljenog putera
- 150gr brašna
- 1 kašika ruma
- 1 kašika jake crne kafe
- 2 vrhom pune kašike kakao-praha
- 1 ravna kaf. kaš. praška za pecivo

- 16 komada plazma keksa i 1 dl  kafe za namakanje

Preliv:
- 1  kaš. nes kafe razmućena u 0,25dl vrele vode
- 100 gr prah šećera
- 100gr putera
- 2 kašike kakao-praha

Priprema:

Umutite mikserom sve sastojke i izručite masu u manju modlu koju ste obložili peki papirom. Pecite na 180C oko petnaest do dvadeset minuta. Ja sam koristila okrugli kalup 26 pa je kolač malo tanji i vreme pečenja kraće.
Kad se malo prohladi, izvadite ga iz kalupa, uklonite papir i vratite ponovo u kalup ali prevrnut , kako bi vam ravna strana došla odozgo. Namočite plazmu u vrelu kafu i redjajte preko kolača. Trebaće vam oko 16 komada za ovu veličinu modle s tim što ćete neke kekse lomiti da biste popunili krug.
Za preliv, najpre otopite puter, izručite ga na kakao i prah šećer, dodajte kafu  i dobro umutite pa premažite kolač, prekrijte ga najlon-folijom i ostavite par sati u frižideru.







среда, 20. април 2016.

... Zima - praznična zakuska II ( paštete i ostalo... Kokos torta; Venecijanska torta )

Alisa je stalno iznalazila razloge da voli najrazličitije stvari: obične predmete koji su bili rasporedjeni po kući, komade odeće i igračke, raznorazne knjige i enciklopedije, ali i jela i napitke koje joj je majka pripremala.
Tako je posebno volela tople vunene rukavice koje su joj pleli i poklanjali, od onih "sa prstima" do onih "na palac", jednobojnih i šarenih, glatkih i čupavih - jer su joj ruke užasno zeble i nikada nije mogla da izadje na sneg ili hladnoću bez para dobrih rukavica. Za kape, medjutim, nije marila i nosila ih je nerado i uz otvoreno negodovanje, a neretko skidala čim bi zamakla za ugao. Takodje nije mnogo marila ni za čaj ali je zato obožavala toplu čokoladu i karamel.
Njen Beli Zec takodje je preskakao čaj ali je zato tamanio čajnu kobasicu i tako oni gotovo nikad nisu priredjivali lude čajanke osim za rodjendane, posebno njen, kada bi on dolazio čim se probude kako bi odvojili ploče koje će se slušati kasnije popodne i uveče, ispisivali pitanja za kvizove u kojima će se takmičiti sa ostalima i odabirali društvene igre.
To su bile "Lude čajanke bez čaja" na kojima su se jeli mali sendviči od bageta, slani rolati, pogačice, kiflice i pašteta od tunjevine, čokoladne torte kao i one koje je alisa najviše volela: sa ananasom ili kokosom! Kasnije je otkrila još jednu tortu koju je posebno volela njena majka - nešto zbilja sofisticirano i posebno.
Alisa je takodje imala privilegiju da sladoled jede i zimi i nije morala da ispija čajeve osim ako bi to poželela, što joj se nije dešavalo sve dok nije sasvim odrasla i počela da razmišlja o čajankama kao o mestima na kojima se zaista piju čajevi i razmenjuju lepršave misli...


Pašteta od tunjevine

Verujem da postoji neka magija vezana za ovaj recept.  Pamtim je od kad znam za sebe i ne sećam se da je prošla Nova godina, rodjendanska svečanost, a da je majka nije pravila. I tu tradiciju nastavila sam jednako posvećeno te ni moj sin danas ne može da zamisli posebnu priliku bez "tunice".

Potrebno je:
- 2 konzerve fileta bele tunjevine
- 4 barena krompira srednje veličine
- 3 tvrdo kuvana žumanceta
- 1 kifla natopljena u mleku
- 1 kašika pavlake
- 1 puna kafena kašičica senfa
- so, biber, muskatno orašče
- 1 kafena kašičica sardel paste

Krompir skuvati u ljusci, prohladiti, ga i samleti na mašini za mlevenje mesa zajedno sa ocedjenom kiflom i barenim žumancima. Samleti i tunjevinu i dodati senf, pastu i začine. Sve dobro izmešati da se masa ujednači i formirati na tacni u obliku rolata ili napuniti kalup. Prekriti providnom folijom i nekoliko sati ohladiti u frižideru.
Pašteta se može mazati na hleb i peciva, njome možete puniti korpice ili je hedonistički seći na šnite. Odlična je u kombinaciji sa ruskom salatom!
Ali tu nije sasvim kraj! U jednom momentu rešila sam da u svoj omiljen namaz dodam još neke omiljene sastojke i napravim od ovog klasika nešto sasvim novo: malo crnih sušenih maslina iz ulja ( domaćih, razume se ), malo zelenih maslina iz salamure i po koja kockica kisele paprike iz turšije. Čarobno! Morate probati obe verzije! Apsolutno neodoljivo!



Kranjski šeširići ( volovani )

Te male jestive stvari koje služe da se pune raskošnim salatama, namazima, paštetama, takodje su bile neizostavne na proslavama. Osim što su beskrajno ukusne i što su onako nakindjurene sadržajima izgledale fenomenalno, one su u limenim kutijama mogle da stoje i par sedmica! Pa ih napravite dovoljno ranije kako biste imali vremena za druge stvari. ;) 

- 250gr kuvanog belog krompira
- 500gr brašna
- 250gr putera ili margarina
- 2 jajeta
- 1dl mleka
- 1 pakovanje kvasca
- malo soli i šećera

Stavite kvasac u mlako mleko na uobičajen način ( kockica šećera, malo soli ) pa kad naraste, zamesite sa brašnom,puterom, jednim jajetom i krompirom. Ostavite pokriveno najlon folijom da prenoći.
Sutradan, razvijte testo pa vadite pogačice i prstenove, spajajte ih belancetom i svaki "šeširić" premažite razmućenim žumancetom, pa redjajte u pleh obložen peki papirom ili podmazan puterom i posut brašnom.Pecite na 220C pa smanjite na 200 C. Nisam merila vreme nikad, ali peku se brzo. Pečene prekrijte kuhinjskom krpom i tako ostavite da se ohlade. Čuvajte iz u dobro zatvorenoj limenoj kutiji koju ste obložili salvetama i punite po potrebi raznim filovima - po želji.
Nije štos ako ne pojedete jednu onako praznu i još mlaku... ;)

“Kranjski šeširići” (volovani) ...


Kokos torta

Kora:
- 10 belanaca
- 250gr šećera
- 250gr kokosa

Fil:
- 10 žumanaca
- 2dl mleka
- 12 kašika šećera i 1 vanilin
- 1 kaf. kašičica ekstrakta vanile
- 2 kašike oštrog brašna
- 250gr šarenog želea
- 250gr putera
- 250 gr slatke pavlake za šlag

Priprema:

Umutite čvrst sneg od belanaca, dodajte jednu po jednu kašiku šećera muteći neprekidno i potom pažljivo umešajte kokos. Izlijte masu u okruglu modlu i ispecite koru na 200- 180 C.

Penasto umutite žumanca sa šećerom i vanilinom. Dodajte brašno i ekstrakt pa umutite da sve bude ujednačeno. U zavrelo mleko dodajte krem i mešajte žustro da vam "ne uhvati". Kad počne da se zgušnjava tako da vam na dnu šerpe ostane jasan trag od varjače, sklonite sa šporeta. Ostavite da se dobro ohladi, pa umešajte penasto umućen puter i sitno seckane žele bombone. Odozgo prekrijte šlagom i dobro ohladite tortu.



Kokos torta
Kokos torta


 I na kraju -  kraljica -  torta koju iz godine u godinu volim sve više i preporučujem od srca svima vama...

Venecijanska torta  

Priznajem da nisam istraživala poreklo ove torte, jesu li je zaista izmislili i pravili u Veneciji ili je možda dobila ime jer je tako čipkasta, prefinjena... Iskreno, nije mi važno. Iako je kao dete nisam skoro ni primećivala, sada je definitivno jedna od mojih najomiljenijih. Savršenog je ukusa i ljupkog izgleda. Još kad je napravi neko ko je za razliku od mene strpljiv kad je dekoracija u pitanju... Uživajte!

Kore:
- 9 jaja
- 250gr šećera
- 250gr oljuštenih mlevenih badema
- 2 kašike ruma

Krem:
- 3 jajeta
- 250gr šećera
- 1 vanilin šećer + kašičica ekstrakte
- 250gr putera

Grilijaž:
- 50gr šećera
- 100gr seckanih oljuštenih badema

Najpre izblanširajte bademe i dobro ih osušite pre mlevenja. Najbolje je da vam par dana odstoje na većem poslužavniku.
Penasto umutite 9 žumanaca sa šećerom, pa dodajte bademe, rum i čvrst sneg od 10 belanaca. Neka vas ovo ne zbuni. ;)
Izručite u obložen veliki pleh i ispecite ( sušite )  na 170C, oko 25 minuta,  pa prohladjenu koru isecite uzduž na tri dela.
Dva jajeta i jedno preostalo žumance umutite penasto sa šećerom, vanilinom i ekstraktom, pa kuvajte uz mešanje,  na pari. U prohladjen krem umutite već umućen puter pa nafilujte kore, uključujući i poslednju, kao i sa strane.
Napravite karamel pa dodajte seckane bademe, izručite na namašćen tanjir i potom usitnite grilijaž. Pospite tortu odozgo i sa strane.
Prvi put pravila sam je doslovce tako. A potom sam rešila da grilijaž ubacijem na svaku koru preko fila. Zato sam ga usitnila prilično a malo krupnije komade ostavila za posipanje. Ni na bademima nisam štedela. Ova torta to apsolutno zaslužuje. :-)


Venecijanska torta
 Venecijanska torta

понедељак, 18. април 2016.

Četiri lica jedne devojčice: Zima - praznična zakuska I ( slana torta, rolat od spanaća )

Alisa je volela godišnja doba. Ako biste je upitali koje joj je omiljeno, spetljala bi se u odgovorima za tili čas, jer osim što je često bivala brzopleta, bilo joj je zaista teško da odabere samo jedno. Volela je čar promena, nastajanja i nestajanja i to su za nju bili posebni trenutci.U svakom je jednako pronalazila sebe i raspoznavala uvek neko novo osećanje.
Vreme uoči novogodišnjih praznika za Alisu je bilo posebno. Majka je kupovala i ispisivala čestitke, a Alisa ih je precrtavala i pravila nove. Satima bi sedela za svojim pisaćim stolom u uglu sobe i crtala, a to je radila i sa slikama iz raznih enciklopedija i knjiga. Tako je dobijala ideje. Zimi je često dovršavala ono što bi u jesen započinjala. Alisa je dobro znala da vreme leti čak i onda kada su joj se dani činili kao odavde do Meseca. Tada je puštala "Muziku miliona", zbirku singl-ploča iz 1969. a posebno Šumanovo Sanjarenje, Ofenbahovu Barkarolu, Verdijev Hor Jevreja iz opere Nabuko, Šubertovu Pastrmku i Ljubavno sanjarenje Franca Lista.  Mnogo je volela tu muziku u zimu dok je gledala pahulje koje tiho lupkaju o prozorsko okno na koje se naslanjao njen pisaći sto. Pored je stajala mirišljava jelka koju je kitila svake godine uoči praznika, a pod njom crvena čizma koja je čekala da se napuni slatkišima. Ledja joj je grejala visoka kaljeva peć u kojoj su pucketala drva i ispred koje bi Alisa često sedela sa svojim rasutim igračkama ili nekom slikovnicom. Ponekad bi crtala na zidu pored same peći i te su slike bile tople i nežne i dugo, dugo, neprekrečene.




Praznična klopa, ona "pod obavezno" ! ;)

Kao i svaka mama i njena je imala neke sveske sa receptima, te "Slana jela" te " Testa i peciva", pa "Zimnica" i nravno, devojčici omiljenu - "Torte i kolači". One su bile svojevrsne riznice jer su sadržavale porodične recepte, zatim mamine "invencije", pa raznorazne recepte iz "Bazara", "Praktične žene" i sličnih časopisa koji su obeležili prošli milenijum, te recepte  komšinica, njenih prijateljica, njihovih prijateljica... jednom rečju - blago! 
U zimskim prazničnim danima, mama i Alisa imale su svoje omiljene recepte i telepatski dogovor da se neke stvari moraju ponavljati. Naprosto su postale porodični brend...

Slana torta

Kore:
- 6 jaja
- 5 kaš. brašna
- so

Fil:
- 500gr mleven praške šunke
- 2.čaše kisele pavlake
- 100gr kiselih krastavčića
- mlav. biber, trun soli

Priprema:
Umutite penasto šne od belanaca sa par kapi limunovog soka i trunom soli. Posebno umutite žumanca, so i brašno pa špatulom lagano umešajte šne. Na pleh od rerne obložen peki-papirom rasporedite masu i pecite na 180C pošto ste rernu najpre zagrejali na 200C . Peče se desetak minuta. Izvadite, prekrijte platnenom krpom i ostavite da se ohladi. Potom okrojte ivice i isecite koru uzduž na tri dela.
U mlevenu šunku umešajte pavlaku, so, biber i vrlo vrlo sitno seckane kornišone. Filujte tortu. Gornji sloj možete dodatno premazati mileramom i posuti rendanim kačkavaljem. Torta treba da odstoji dan dva u frižideru, dobro pokrivena plastičnom folijom kako bi kore postale vlažne i sočne. 

Ovo je osnovni recept, ali filove možete prilagodjavati po želji i ukusu. Izuzetno je fino ako se doda pečena parika ili  nafiluje ruskom ili urnebes salatom...





Rolat od spanaća

Kore:
- 5 jaja
- 3 kašike mekog brašna
- 300gr barenog spanaća
- so, biber, trun sode bikarbone

Fil:
- 300gr mlev. praške šunke
- 3-4 kašike domaćeg milerama
-malo soli i bibera
- parmezan za posipanje ( ne mora )

Priprema:
Izblanširajte spanać, sitno ga iseckajte i dobro, dobro ocedite. Žumanca razmutite sa mileramom, dodajte so i biber, trunčicu sode bikarbone, brašno, spanać i potom polako, prevrćući, umešajte čvrst šne od belanaca.
Ispecite na 200C i prebacite na vlažnu kuhinjsku krpu, pa uvijte u rolati i ostavite da se prohladi.
Šunku sameljite, posolite, pobiberite, umešajte mileram ( ja ga kupujem na pijaci ) i potom namažite rolat. Gotov rolat premažite mileramom i pospite po želji parmezanom. Prekrijte ga najlon-folijom i ostavite u frižideru dan-dva do služenja.





понедељак, 11. април 2016.

Alisa, Beli Zec i čokolada ( Reform-torta; Minjon-torta )


Alisa nije imala bočicu čarobnog napitka na kojoj je pisalo "Popij me", ali je imala ružičast plastični sat iz kojeg su ispadali brojevi, pa je mogla da upravlja vremenom kad god je želela i tada bi sebe doživljavala kao nekog iz vilinskog sveta u čijim je rukama velika čarolija. I naravno, nacrtala je svoj prvi vilinski kostim...

A u stvarnosti je to izgledalo ovako:
Zapravo je imala ravnu, široku kućnu somotsku haljinu sa dugačkim rajsferšlusom, crvenu, sa sitnim cvetovima u koju je "uskakala" sa obe noge. To nije bio nikakav model, obična ravna stvar nalik na vreću! Ali ona ju je veoma volela jer je bila topla i meka, imala je poseban miris, a kada bi devojčicu obuzele strašne misli, mogla je da se uvuče u nju kao u šator i sakrije se od spoljnjeg sveta...
Alisa nije uvek bila sama. Ona je imala svog pratioca u igri i druženju koji je bio njen Beli Zec, Ludi Šeširdžija, Mačak Kezalo i Stražar Herc - sve u jednom! On je imao zbirke igračaka koje je obožavala i sa kojima se igrala i Rafa koji je bio sasvim posebna ličnost u telu psa. Stanovali su na istom spratu što je bilo vrlo zgodno. Skoro svake večeri devojčica i njen prijatelj ( kasnije će se otkriti da su zapravo i rodjaci ) večeravali bi zajedno dok su njihovi roditelji gledali "Gradić Pejton" ili "Nesalomive"...

Gradic Pejton poster.jpg

Alisa je strastveno volela čokoladu ali se njena strast nije mogla meriti sa onom koju je prema ovoj poslastici i svemu što se pravi od nje imao njen prijatelj!
 I s toga ove recepte ovde posvećujem pre svega njemu, mom drugu, rodjaku, kumu, mom vernom pratiocu kroz detinjstvo.


Reform-torta

Skoro sam sasvim sigurna da svaka kuća u Srbiji ima svoj recept za "Reformu" i još neke torte poput "Vasine" na pr. Ova "moja" je zapravo nasledje od babe, na čemu sam joj zahvalna, naravno. Kad god ne znamo šta ćemo, mi potegnemo klasik, jer to ne može da izneveri ni u jednoj situaciji.


Kore:
- 10 belanaca
- 250 gr šećera
- 250gr mlev. oraha
- 50gr seckanih oraha
- 2 kašike oštrog brašna

Fil:
- 10 žumanaca
- 10 kašika šećera
- 100gr fine tamne čokolade ( 70% kakaoa )
- 50 gr fine mlečne čokolade
- 250gr putera

Postupak:

Umutite šne od belanaca i pažljivo dodajte jednu po jednu kašiku šećera, potom orahe i na kraju brašno. Ako ćete praviti četvrtastu, obložite peki-papirom veliki pleh ( onaj od rerne ) , špatulicom poravnajte masu i stavite u rernu koju ste zagrejali na 200C a potom smanjite na 180 C. Peče se desetak minuta. Izvadite i ostavite da se ohladi pre nego što isečete uzduž na tri dela.
Penasto umutite žumanca sa šećerom.i kuvajte na niskoj temperaturi uz neprekidno mešanje. Dodajte sitno izlomljenu čokoladu.
Baba je imala mali trik: u svaki čokoladni fil uvek je dodavala i mlečnu, ili kako je ona volela da kaže, meku čokoladu koja kremu daje poseban kvalitet. Naravno odabir same čokolade nije nevažan.
U ohladjen krem umutite prethodno umućen puter. Nafilujte kore i sa strane i pospite rendanom čokoladom, seckanim orasima, kako volite. Najbolja je naravno kad u frižideru odstoji dva - tri dana pre služenja.




Minjon torta

Kore:
- 7 jaja
- 200gr šećera
- 1 vanilin
- 1/2 narandže ( sok i kora )
- 1/2 limuna ( sok i kora )

I Fil:                                                  
- 180gr šećera
- 1/2dl vode
- 200gr oraha
- kockica putera
- 2 kašike ruma

II Fil:
- 4 jajeta
- 200gr šećera
- 100gr čokolade
- 200gr putera

Ganaš:
- 1/2 l slatke pavlake
- 350gr tamne čokolade
- 50 gr mlečne čokolade

Postupak:
Penasto umutite žumanca sa šećerom, da masa pobeli. Dodajte vanil - šećer ( ja obično koristim onaj domaći, u kome stoji šipka vanile ), sokove od limuna i narandže kao i rendane korice i pažljivo špatulom umešajte šne od belanaca koji ste prethodno čvrsto umutili.
Obložite pleh peki papirom i pecite na 200 ( 180 C ) Ohladjeno isecite na tri dela po dužini.




Šećer i vodu stavite da provri i istopi se ali vodite računa da se ne karameliše, dakle, smanjite vatru.Kad se malo prohladi dodajte orahe a potom i rum. Umešajte omekšali puter tek toliko da se fil može mazati ( oko 40gr ).
Cela jaja dobro umutite sa šećerom pa kuvajte na pari. Kad počne da se zgušnjava umešajte čokoladu i dokuvajte. U ohladjen fil umešajte umućen puter.
Pavlaku stavite da se kuva i pre nego što zavri umešajte isitnjenu čokoladu. Isključite ringlu i nastavite da mešate dok se masa ne ujednači. Ostavite da se hladi i steže postepeno.
Filujte ovako:
Prvu koru obilato nafilujte čokoladnim kremom. Drugu kremom od oraha pa preko stavite ostatak fila od čokolade, a treću namažite ganašom odozgo i sa strane. Pospite mlevenim orasima. Ako je pravite u okrugloj modli delovaće izuzetno svečano.


Ova na slici deluje pomalo bahato, fljakala sam fil od zadovoljstva ne mareći mnogo za estetiku. Ali mi - mi volimo ta čokoladna preterivanja ponekad!



Miša i Julio ( Hulio ) <3
https://www.youtube.com/watch?v=T2xBaX5awlc&feature=youtu.be


недеља, 10. април 2016.

Kako se Alisa proglasila stanovnikom sveta... ( Quiche Lorraine )

Alisa je živela u državi koja više ne postoji. Prestala je da postoji još u njenoj mladosti i ona je godinama pokušavala da oseti onu istu pripadnost novoj, ali to nije uvek bilo lako. Kao da je naslutila da će se to dogoditi, da će njena Zemlja takodje nestati, još kao devojčica odlučila je da pripada svakom mestu koje joj se dopada - a takvih je bilo puno. Volela je ljude i predele, gradove i divljinu i lako je mogla da zamisli sebe u afričkoj džungli ili u centru Pariza, na divljim obalama Velsa, medju svetlećim reklamama Njujorka i još na milion drugih mesta! Neprestano je prevrtala knjige, fotografije svojih ukućana, razglednice i sve ono što joj je dolazilo pod ruku a imalo je veze sa nekim drugim svetovima. Takodje je pomno pratila putopisne emisije i filmove. S toga je bila vrlo radosna kada je jednog leta upoznala porodicu iz Šalona na Soni sa čijom se najstarijom od tri kćeri, Nathalie, dopisivala godinama. Tada je to bila njena skoro jedina veza sa svetom koji nije poznavala a koji je potajno priželjkivala dok je maštala o putovanjima.


I tako je Alisa rešila da nauči francuski. To nije bilo posebno neobično budući da je njena porodica generacijama bila vezana za Francusku, posebno za Pariz u koji će se ona kasnije zaljubiti na prvi pogled i doživotno i kome će se povremeno vraćati...
Epilog je, razume se, francuska kuhinja koju Alisa obožava i dan danas. Cuisine francaise u devojčicinoj porodici našla je mesto kroz generacije, naravno neki recepti pretrpeli su odredjene modifikacije, mais, c'est la vie, n'est-ce pas? ;)

Quiche Lorraine

Podloga od testa:

- 300gr brašna
- 100gr putera
- 1/4 kaf. kaš. praška za pecivo
- pola kašičice soli
- 5 kašika ledeno hladne vode

Fil:

- 150gr hamburške slanine
- 150 gr kačkavalja ( gaude... )
- 6 dl kisele pavlake ( 3 čaše )
- 6 jaja
- malo soli, bibera, muskatnog oraščeta, kima


Rukama dobro natrljajte puter i brašno sa praškom i solju da testo postane mrvičasto. Dodajte po malo vode i zamesite glatko testo, prekrijte ga plastičnom folijom i ostavite u frižideru najmanje sat vremena.
Razvaljajte ga prema kalupu koji imate - ja to obično radim na peki papiru, potom ga samo "prenesem" do tepsije i podignem ivice.

Sitno iseckajte slaninicu i propržite je na komadiću putera. Dodajte kačkavalj koji ste iseckali na sitne kockice, promešajte i rasporedite po testu.

U dubljoj činiji umutite jaja sa pavlakom, dodajte sve začine i izručite preko fila. Ispecite na t 200 C  u već ugrejanoj rerni, oko 12 - 15 minuta.

Ovo je "osnovni" recept, a kombinacija i mogućnosti ima zaista mnogo. Jedna od mojih omiljenih je i ova:

Quiche sa čeri paradajzom, tikvicama i prazilukom

Testo je potpuno isto a za fil su vam potrebni:
- 1 tikvica ( po mogućstvu onaj pravi cukin! )
- 1 praziluk ( zeleni deo )
- 2 grančice čeri paradajza ( od prilike 20 komada )
- 100gr crnih sušenih domaćih maslina
- 150 gr sira babybel ( ili mozzarella )
- 8 jaja
- 3 čaše pavlake
- so, biber, muskatni oraščić

Testo pripremiti na isti način kao i za prethodni kiš. Postupak pripreme fila je malo drugačiji.  Praziluk isecite na kose ploške i u slanoj vodi kratko ga blanširajte, procedite i dobro posušite krpom.  Tikvice naseckajte na kockice ( ne mora biti previše sitno ), sir takodje, a paradajz na polutke ili četvrtine. Ostavite nekoliko celih komada za gornji sloj. Umutite pavlaku sa jajima i dodajte začine, ubacite svo povrće u krem od jaja i potom prelijte testo. Odozgo poredjajte nekoliko paradajza i pecite u rerni koju ste ugrejali na 220 C a potom smanjite na 200 C. Treba da se lepo zarumeni i uhvati koricu a najbolje je da proverite štapićem za roštilj ili kao ja - tankom štrikaćom iglom.

- Ženo, ovo je ubistveno! Ovo je krem od povrća !




Alisa nikada nije otišla u Zemlju čuda, Zemlja čuda je oduvek bila u njoj

 


Alisa je često sanjala budna. Imala je možda šest godina, volela je da pred nepoznatim ljudima govori engleski i mnogo je crtala. Maštala je da ima dugačku kosu i bezbroj traka, šnali i mašnica. Maštala je da živi u kući sa posebnim dvorištem u kojem su velika cvetna bašta, ležaljka sa suncobranom, maleni ribnjak i veliki pas! Iako je zaista volela svoje ogromno "Zeleno dvorište" koje je nesebično delila sa decom svih okolnih zgrada, sa najdražim koker-španijelom Rafom i ponekom mačkom.
Obožavala je leto i težak miris biljaka u podne, meku prašinu po kojoj je gazila bosa i sedenje iza zgrade sa svojim drugaricama.
Često su u dvorište iznosile svoja "ćebenca" na kojima su sedele iako je beton bio vreo, po kojima su iz kesa istresale svoje lutke i krpice. Iako nije imala suviše strpljenja za ove igre, uvek je uživala posmatrajući svoje spretne drugarice kako kroje i šiju haljinice lutkama - nešto što ona nikada nije naučila. Ali ona je umela da crta i mašta i u miru svoje sobe sedela je ponekad satima za pisaćim stolom od bukve koji je dobila pre polaska u školu i na koji je bila vrlo ponosna. Imala je nekoliko kompleta različitih bojica i gomilu skicen - blokova i razne hartije, sveske i papiriće. Satima je smišljala čitave modne revije, kostime za maskembale, haljine za "kad poraste" ili je jednostavno samo slikala. Ponekad bi na ovaj način maštala i dok sedi sa devojčicama a ako bi one, zadubljene u svoje materijale i lutke šile satima, ustajala bi naglo i odlazila da se pentra po drveću, šutira loptu ili tapka sličice...

Posle takvih aktivnosti, naravno, bivala je gladna kao vuk i razmišljala o užini koju joj je majka spremala. Sendvič? Komadić čokolade? Neka poslastica koju je obožavala poput sutlijaša ili šne-nokli, ili... Knedle sa šljivama! Ah, kako bi im se radovala!








 Knedle sa šljivama
Mama je imala zlatno pravilo: brašno za knedle mora biti mešano ili oštro, krompir mora biti isključivo beli i iste veličine jer se kuva u ljusci, a šljive - valjevka ili čačanska lepotica u zavisnosti od doba i ponude. U svakom slučaju, niakakv hibrid nije dolazio u obzir. E sad, problem je što mama nikad nije imala recept za knedle uvek ih je pravila "iz ruke" i "od oka" kao i svaka vešta i iskusna domaćica. Pa je meni kasnije to počelo da se podrazumeva te sam dobro promišljala pre nego što sam napisala mere za recept jer ih i dan danas uglavnom pravim kao i mama. 

Potrebno je:
- 600 do 700 gr krompira 
- 1 jaje plus 1 žumance
- 2 vrhom pune  kašike mekog brašna ( oko 60 gr)
- oko 160 gr oštrog brašna
- malo soli
- 50gr putera ( može i ulje ako mora )
i još:
- šećer ( po ukusu ) i cimet ( takodje po ukusu )
- prezle ( što se mene tiče, cela kesica !)

Krompir skuvajte u ljusci, ocedite, oljuštite, ispasirajte i ostavite da se hladi.
Za to vreme, operite i očistite šljive. Potom umutite jaja i brašno, dodajte otopljeni puter, trun soli i prohladjeni krompir i zamesite fino meko testo ( neka vam se malo i lepi za ruke radije ih pokvasite nego da dodajete brašno ).Mesite više dlanovima a manje prstima. Razvaljajte valjak i secite komadiće, pa formirajte kuglice i u svaku stavite po jednu šljivu. Stavljajte ih na blago pobrašnjenu dasku dok čekate da provri voda koju ste usuli u veliku šerpu, posolili i stavili kašiku ulja. 
U provrelu vodu spuštajte knedle i kuvajte dok ne počnu da isplivavaju na površinu pa ih vadite rešetkastom kašikom i odmah spuštajte u veliki tiganj ili šerpu sa prezlom koju ste istovremeno, dok se knedle kuvaju, propržili u malo ulja. Svaku knedlu dobro uvaljajte i i posipajte kristal šećerom u koji ste sipali cimet. Na kraju će vam verovatno ostati i prezle i šećera. Ja volim da pomešam sve i onda izručim u činiju sa knedlama, još ih malo protresem i obilato uvaljam. Takodje volim jaču aromu pa ne štedim na cimetu a ponekad dodam i malo mlevenih karanfilića ( klinčića ). Zavisi od trenutne inspiracije. ;) 



Muke po dijeti U nastojanju da pronađem onaj "pravi" režim ishrane koji će mi pomoći da se rešim kilograma koje sam nakupljala...