субота, 10. децембар 2016.

Decembar - počinju praznici... Žito i slavski kolač

 Alisa je obožavala zimu, a posebno decembar. To je uvek bilo doba kada kuća miriše na prah-šećer, mlevene orahe, karanfilić i čokoladu. To je doba kada se slavilo i proslavljalo svečano i ne mnogo bučno, u krugu porodice, sa najdražim prijateljima. I naravno, doba kada se darivalo... Najpre se slavila dekina slava, Sv. Nikola. Posle njegove smrti, mama je prenela ikonu kod nas i preuzela porodičnu tradiciju. Nije se pridržavala božićnog posta pa ni Slavu nije pravila posnu čemu se devojčica posebno radovala jer je obožavala slavski kolač koji je njena mama mesila kao milhbrot. Poseban tanjir za kolač i žito, dedin srebrni čirak i filigrantski radjene kašičice iznosili su se jednom godišnje - na taj dan i zbog toga se ona dodatno  osećala svečano i radosno. U podne su dolazili tetka, teča i sestra na ručak, a predveče dragi prijatelji. Alisa bi nekoliko dana ranije odlazila krišom u hladnu spavaću sobu da proverava  kuglice i štanglice  koje su se sušile na velikim tacnama...


Slavsko žito naše porodice

Dva dana uoči slave, majka očisti i potopi žito u hladnu vodu. To radi uveče kako bi preko noći nabubrilo, a potom ga sutradan skuva u ekspres loncu i preruči u cediljku da se dobro ocedi. Po njenom receptu pravim ga naravno i ja, a to izgleda ovako:

Potrebno je:

- 500gr žita ( pšenice )
- 500gr šećera
- 600gr mlevenih oraha
- 100 grama blanširanih i oljuštenih mlevenih badema
- muskatno orašče

Postupak:

Kuvano i ocedjeno žito sameljite u mašini za mlevenje mesa dva puta i stavite u što veću šerpu. Mama je imala ogromnu vanglu. Potom pospite šećerom i rukama dobro mesite sve dok se šećer pod prstima ne istopi tako da ga više ne osetite. Onda dodajte po malo mlevenih oraha i muskatnog oraščeta. Od pripremljene količine mlevenih oljuštenih badema odvojiti jednu kafenu šoljicu za posipanje, a ostatak dodati masi pa mesiti još malo. Kada žito postane gusto i svi sastojci dobro sjedinjeni, odvojiti deo koji se stavlja na tacnu za posluživanje i posuti ga ostatkom mlevenih badema. Može se takođe posuti i prah šećerom. Ili mlevenim orasima, po želji. Nakon nekog vremena dobije finu koricu kao glazuru. Ostatak žita preručiti u činije sa poklopcima, najbolje staklene. Ono će ukućanima ( posebno mladjim ) biti poslastica. ;)













Slavski kolač


Baka je govorila da se slavski kolač pravi polako i s ljubavlju. Najpre je potrebno prosejati brašno i blago ga zagrejati u rerni kako bi temperatura bila izjednačena sa mlakim kvascem. Dakle 1 kockicu svežeg kvasca zamesiti u 1dl mlakog mleka, sa malčice soli i dve kocke šećera. Staviti oko pola kilograma prosejanog brašna, napraviti udubljenje pa dodati 2 žumanceta, 80gr maslaca i oko 300ml mlakog mleka. Mesiti polako rukom i dodavati još brašna ( oko 300gr ) . Ostaviti ga na toplom, prekrivenog platnenom salvetom da fino naraste. Za to vreme napraviti ukrase od 1 kafene kašičice brašna i iste takve soli, sa malo vode. Razvaljati to testo na dasce, pa najpre vaditi pečate, a potom po želji praviti figurice. Kad se testo udvostruči,  oblikovati po želji, preručiti ga u kalup ili dublju šerpu, dobro podmazati maslacem i posuti brašnom pa premazati kolač jednim razmućenim žumancetom i poredjati ukrase. Peći na 200 - 180 C. 











понедељак, 10. октобар 2016.

Alisin čarobni pekmez

Alisa je imala predivne crvene cipele koje je mnogo volela. Crvene cipele, medjutim, nisu volele kišu. Nisu, istina, preterano volele ni košavu ali je devojčica to pokušavala da ignoriše što duže... no kako bi vreme odmicalo a jesen je sačekivala iza svakog ugla, mirila se sa činjenicom da će se na neko vreme rastati od svojih skitalica, penjalica, šetalica i to ju je činilo setnom jer bi tada pouzdano znala da je leto konačno prošlo. Čak i kada bi izmedju kapljica i sivih oblaka promakao kakav nasmejan, sunčan dan, Alisa je dobro znala da je to tek maleni blesak u oktobarskom dahu i da mora da se okrene stvarima koje su pred njom. A pred njom se jesen širila i šepurila i ona je polako zaboravljala na svoje crvene cipelice. Umesto želje za trčanjem i vožnjom bicikla, sve više je volela da ispija tople napitke, recituje Dobrišu Cesarića,  sluša šansone, svira i isprobava sve one slatke stvari koje joj je majka s jeseni pravila. Obožavala je kada se kućom otegne miris na pekmez, na uprženu zimnicu, na kisele krastavce i paprike. Obožavala je tu mešavinu koja joj se uvlačila kako u nozdrve, tako i u snove, jer Alisa je uvek sanjala u boji.

Uvod u pekmez

U našoj porodici pečeni pekmez od šljiva je tradicija. Baka ga je u posleratno doba pekla bez šećera kog nije bilo ni za lek. Mama i ja smo ga volele slatkog. Bio je obavezan deo jesenjeg i zimskog špajza, jeo se na sve moguće načine: na hlebu sa puterom, na palačinkama, u kolačima pa čak i u kačamaku. I to onom od belog projinog brašna, sa potočare. Kad u kući nije bilo kolača ili čokoladica, stavljala bih u šoljicu od kafe dve - tri kašičice pekmeza i nekoliko oraha ili badema, mmm... 
Moj dragi je veliki sladokusac, ali džemove i pekmeze, marmelade ne ljubi preterano. Često bih ga ujutru budila stavljajući mu u usta kašičicu slatka od jagoda ili belih trešanja, kada on ne bi ni otvarao oči i kada bi govorio kako je to skoro najlepše budjenje... A onda sam mu jednog jutra umesto očekivanog slatka tutnula pekmez od šljiva. Rekao je kako je to najljubavniji pekmez na svetu i tako je naše porodično blago dobilo novo ime... 

Nešin ljubavni pekmez

Potrebno je:

- 4 kg očišćenih šljiva ( požegače ili rane čačanske )
- 3kg šećera
- 100gr fine gorke čokolade
- 4 kašike ruma

Očišćene šljive nacepajte na polutke i stavite u duboku šerpu. Prekrijte šećerom i pecite na 170C  3-4 sata. Potom dodajte narendanu čokoladu i rum, promešajte, pa pecite dok ne počne da se zgušnjava, od prilike još sat ili dva. U vruće tegle uspite vruć pekmez i ostavite u toploj rerni da prenoći i da se uhvati korica. Potom povežite tegle celofanom.














уторак, 4. октобар 2016.

Jesen - doba kada šušti lišće pod nogama i sve miriše na pečene paprike...

Jesen koja je za neke kraj i smiraj, za Alisu je uvek predstavljala nekakav nov početak. Rana jesen bilo je doba šarenila i lakoće, plodova i života, gužve u školskom dvorištu i svega onog što joj je bilo milo a obuhvatalo je igre i razigranost, uživanje i dinamiku. 
U jesen je volela da menja dugmeta na svojim jaknama i nosi dokolenice i onda kada njene drugarice više ne idu bosih nogu. U jesen  bi njen prkos dolazio do punog izražaja i tada bi pronalazila i onaj deo svoje ličnosti koji je zaturala tokom leta.  Sa prozora je često posmatrala jablanove i ptice i trudila se da ulovi onaj poseban trenutak kada nestaju i zatvori ga u saznanje da će se vratiti. Tada bi slikala kišu i volela akvarele,  slušala Arsena Dedića više nego ikad. U jesen je Alisa dobila jedan privezak od keramike koji je predstavljao leptira i vezala ga je na kožicu oko vrata te ga je krila ispod školske uniforme. Alisa nikad nije bila hipik u pravom smislu te reči, ali su joj se dopadali iskoraci koje je činila u tom svom oktobarskom i novembarskom prkosu.  Počela je da pušta kosu, da nosi lenonke  i da odbija da je vode u dosadne kućne posete.
To je bilo idealno doba da počne da piše svoj dnevnik i pisala ga je i cepala jer naprosto nije izgledao onako kako je tada želela. Počela je da sakuplja raznobojne koverte i prazna pisma i jedva je čekala priliku da ih nekome pošalje, a kada bi prilika izostala, lepila ih je sebi u dnevnik.Želela je da bude tužna i nesrećna u ljubavi poput njenih drugarica ali to nikada nije bila, zapravo se nije ozbiljno ni bavila mišlju o svemu tome, jednostavno je dugo živela svoj dečiji život u Zemlji čuda. Tugu je osetila prvi put tek kada se njen jedini Ludi Šeširdžija, njen lični Beli Zec i njen Stražar-Herc odselio, iako ne mnogo daleko - činilo joj se da će ga izgubiti zauvek. To zapravo nije trebalo tako da se desi. Jer ona je ta koja je predviđena da pronalazi put iz začarane zemlje -  način da odlazi i da se vraća, po želji. Umesto toga, on, njen najbolji prijatelj, otišao je toliko naglo da nije stigla ni da se seti šta je još želela da mu kaže ili da prećuti. Mnogo kasnije, više nije bila jesen, on je otišao toliko daleko da ga ni sećanja nisu mogla vratiti onako kako je ona to želela... Jeseni su se nizale jedna za drugom a on se polako vraćao. I sad je ponovo tu. Iako je tamo...

Slike iz našeg komšiluka...


Njeno veličanstvo: Paprika  

Salata od pečenih paprika meni je neprikosnovena! Pečene paprike punjene sirom pa pohovane, nenadmašne... Ali u ovom postu napisaću vam nekoliko nesvakidašnjih recepata sa paprikama, meni izuzetno milih and dragih! ;)

Dinstane paprike

- 1 kg crvene paprike - roge
- 1 kaf. kaš. soli i malo bibera u prahu
- 4-5 čenova belog luka
- oko 2dl ulja
Paprike operite, obrišite i isecite na veće komade. Poređajte u dublju šerpu, posolite i prelijte uljem. Stavite da se malo uprže, najpre na jaku vatru a potom smanjite sasvim na tihu, poklopite pa dinstajte dok paprika ne odmekne. Trebaće oko sat, sat i po vremena. Pred kraj dodajte beli luk čije ste čenove prepolovili. Prodinstajte još malo da luk postane mekši i pobiberite. Kad se prohladi, preručite u staklenu činiju sa poklopcem ili teglu. Možete čuvati u frižideru i desetak dana.
Ova zapravo salata, izuzetno se slaže uz koziji sir, kulen, kobasice, meso sa roštilja, a takođe je možete koristiti u kuvanju da "zamriše" neko jelo.

Ljong

Ljong, na albanskom znači sok. Ovaj recept prenela mi je koleginica koja je svoje detinjstvo i mladost provela u Prištini i koja ga pamti iz onih vremena kada su ljudi,  kao dobre komšije živeli složno, pomagali jedni drugima, razmenjivali recepte i osmehe...

- desetak komada mesnatih, krupnijih ljutih papričica
- 2. kašike domaćeg milerama ( u nedostatku može i kisele pavlake, masnije )
- mleko
- so

Ljute papričice operite, obrišite i ispecite na plotni, pa kad se potpare oljuštite i složite u zemljanu posudu ili ako je nemate - u staklenu. Obilato posolite ( vršna kafena kašičica ), prekrijte mileramom pa nalijte mlekom do vrha posude ( oko 0,5l ), poklopite i ostavite da prenoći u frižideru pre upotrebe. Svakog dana možete trošiti onoliko koliko vam je potrebno - uz razna mesa i topla predjela, prebranac, grilovano povrće... Primetićete da, kako dani odmiču, paprike postaju sve manje ljute a "sok" sve više. Pa, izvolite. :)





Suve paprike na moj način

- 10 komada suvih paprika
- 1 struk krupnijeg praziluka
- 100gr sitno seckanih oraha
- 2. pune kašike kuvanog pirinča okruglog zrna
- oko 100gr šampinjona
- 3 mala krompira
- 2 glavice belog luka
- 2 kašike ullja
- malo vode
- so, biber, aleva paprika

Najpre pripremite krompir: isecite ga na četvrtine i prokuvajte do pola pa potom kad se malo prohladi, iseckajte na sitne kockice. Dok se krompir hladi, skuvajte pirinač, mešajući ga da pusti skrob i postane "lepljiv" - tako će povezati sastojke a vama će ostati fina skrobna voda kojom ćete naliti paprike. Praziluk, pečurke i orahe iseckajte veoma sitno pa sve sjedinite i dodajte začine. Promešajte da se sve izjednači i postane kompaktna masa kojom ćete puniti paprike. Poređajte paprike u tepsiju, metlicom ih premažite uljem,  poprašite sa još malo soli, bibera i aleve paprike, stavite pored cele glavice belog luka, samo malo "otvorene" i prelijte vodom u kojoj se kuvao pirinač. Zapecite ih na 200 C oko 15 minuta. Uživajte u ovom posnom ali slasnom delikatesu!






недеља, 22. мај 2016.

Može u proleće a i ne mora - kako sa mislima, tako i sa klopom

Jeste li nekada pravili "to do" liste? Alisa je pokušavala mali milion puta. To je izgledalo ovako -  uzela bi papir i olovku i svečano napisala naslov: Alisina To-do lista!  Šta je najvažnije? Šta je najhitnije? Šta mora da se završi u ovoj sedmici, mesecu, godini? Onda bi redjala stvari onako kako su joj padale na pamet. Pa bi im posle menjala redosled, brisala, dopisivala, pa ponovo brisala, menjala, preuredjivala... Na kraju je shvatila da bi njena To- do lista zapravo mogla da izgleda ovako:


       To-do, to-do,
       to-do, to-do, to-do, to-do, to-dooooo
      to-do do do do do!




I tako je pevušeći tu pesmicu Alisa sasvim opušteno počela da pravi svoje nove liste koje nisu sadržavale moranja već želje i htenja, snove, nade, radost, tugu, šale, prijateljstva, sličice i crteže, fotografije i citate, sve ono u čemu bi tog trenutka pronašla inspiraciju. Spomenare satkane od komadića.

I recepte naravno. I to one koje oblažu ne samo želudac nego i dušu. One koje spajaju i povezuju, oko kojih se pričaju vicevi i doživljaji sa putovanja. One uz koje se piju belo vino i crno pivo, sok od zove i čajevi, slane i slatke, one iz detinjstva i kasnije...

Recepti " To love"     




Piletina na indonežanski način

Na Coolki je Pega ovaj recept stavila na svoju "to do" listu ali meni je na listi " to eat" i to često jer ga naprosto obožavamo svi u kući!  Čak i zakeralo od mog mladjanog sina koji uvek pronalazi mane svemu što nije belo meso. 


Potrebno je: 

- batak i karabatak, 4 komada
- 1 manja glavica crvenog luka
- komadić struganog korena svežeg djumbira
- 1 ravna kašika aleve paprike
- 2 kašike domaćeg chutney sosa
- strugana limunova korica
- muskatno orašče
- 1 kaf. kašičica limunovog soka
- 1 kaf. kašičica šećera
- gustin, so, biber
-3 kašike domaćeg kečapa ili pelata
- 1 kašika soja sosa
- malo ulja


Priprema:

U tepsiju stavite malo ulja, poredjajte piletinu pa svaki komad utrljajte solju, biberom, muskatnim oraščetom te prelijte chutney sosom. Stavite da se peče na 200C oko 40 - 45 minuta, najpre prekriveno alu-folijom koju pred kraj pečenja možete skloniti.
Na malo ulja propržite sitno seckan luk u plićoj široj šerpi ili tiganju. Potom dodajte limunovu koricu i sok, pelat, soja sos, pa sve suve začine. Kad provri, pažljivo žicom umutite gustin i zakuvajte mešajući da se dobije staklast sos. Pečeno meso prelijte ovim sosom i ostavite nekoliko minuta u isključenoj rerni, pa po želji isecite peršunov list i ljutu papričicu.
Servirajte uz pirinač al dente i suvo belo vino.




Šargarepa sa šampinjonima 
Jedno jelo na dva načina

Potrebno:
- 600 gr šargarepe
- 300 gr šampinjona
- 1 glavica crnog luka
- začini: so, biber, muskatno orašče, peršunov list
- kašika ulja i komadić putera

Za drugu, temeljniju varijantu još će vam trebati:
- meso po izboru ( najbolje pileći filet ), pavlaka i malo brašna te decilitar belog vina

Priprema:
Na malo ulja i putera propržite sitno seckan luk, dodajte šargarepu koju ste isekli na kolutove ili kose ploške, nalijte sasvim malo vode, poklopite, smanjite temperaturu i dinstajte desetak minuta. Potom dodajte sečene šampinjone, kratko prodinstajte pod poklopcem a potom otklopite da ispari višak tečnosti. Dodajte sve začine a sitno seckan peršunov list na kraju.
Ova verzija je lagana, dijetalna i često sasvim dovoljan ručak. Ali ako želite temeljniji recept, isecite na kocke belo meso, propržite ga sa svih strana u voku ili keramičkom tiganju, dodajte povrću i nalijte belim vinom pa prokrčkajte desetak minuta. Začinite pavlakom ili još bolje, domaćim mileramom. Ako želite gušći sos, dodajte ravnu kašiku oštrog brašna. 



Seljački tiganj - pivska zakuska

Potrebno:
- 4 komada dimljene roštiljske kobasice
- 150gr hamburške slanine
- 300gr pečuraka ( po mogućstvu mešanih )
- 2 mesnate paprike ( zelena i crvena )
- 2 male glavice crvenog luka, struk praziluka ( zeleni deo ) 2 mlada crna luka
- 2 čena belog luka
- 3 jajeta
- so, biber, aleva paprika
- malo ulja
- peršunov list 

Priprema:
 Na ulju propržite sav luk koji ste iseckali krupnije. Dodajte sečenu papriku i komadiće kobasice i slanine, malo vode i krčkajte pod poklopcem. Kad bude napola gotovo, stavite pečurke - šampinjone, lisičarke, vrganje, šta nadjete, prokrčkajte još malo pa sve nalijte u vatrostalnu posudu ili električni pekač. Dodajte so, biber i papriku, umućena jaja i zapecite. Pečeno pospite seckanim peršunom. Ukoliko ste fan ljutih papričica savršeno se slažu uz ovu klopu. Vegetarijanci mogu da doaju i jedan cukin i povećaju količinu pečuraka. Hladno crno pivo čučne ko kec na jedanaest! ;)


субота, 7. мај 2016.

Proleće je konačno ušlo u Alisu - sa slatkom aromom hedonizma...

Pored svih onih znakova, mirisa i boja kojima su obilovala Alisina proleća, najprolećnije bile su njene misli: lepršave, neuobličene - misli koje nastaju i nestaju kako dune prolećni povetarac kroz granje lipe koje joj je dodirivalo balkon. Tog nekog posebnog proleća kada je odrastanje uveliko visilo u vazduhu, Alisa je konačno počela da pravi male čajanke. Najpre u tišini, samo za sebe, koliko da isproba ume li i može li, a potom je počela da poziva svoje drugarice. Tom prilikom naučila je da kada želite da se koncentrišete na nešto, da sasvim jasno usresredite svoje misli, da raščistite prostor u svom mozgu i omogućite mu samo tu jednu isključivu stvar, treba da pijete crnu kafu! Ali kada razmenjujete maglovite ideje i priče uz koje ćete se kikotati do besvesti ili ih šaputati, kada vam misli kao leptiri proleću kroz glavu i telo ( jer Alisa je često mislila i srcem ) treba da ispijate razne čajeve u kojima će se te posebne misli rastvarati kao kocke šećera. I tako je ona stvarno iskusila da mozak ima dve hemisfere - desnu i levu, racionalnu i umetničku, da su potpuno različite i da se ne upotrebljavaju ravnopravno na njenu veliku žalost, te je tada odlučila da se naizmenično bavi i jednom i drugom koliko god je to bilo moguće.
Obožavala je čaj od ljuski i semenki divljih jabuka koje su joj donosili iz svojih bašta i voćnjaka , čaj čija  ju je blaga aroma ispunjavala beskrajnom nežnošću, čaj od kojeg je postajala pitoma kao tek iznikla prolećna trava. Ili čajeve od nane a posebno kamilice koja je rasla na posebnim mestima koja su dodirivala grad, koja je osim onih znanih lekovitih svojstava imala i to da razvija zadovoljstvo i dobro raspoloženje. Doduše, to Alisi nikada nije manjkalo, ali svejedno je volela najpre da protrljava cvetove kamilice prstima tako da joj koža upije sav njihov miris, a potom da popije čaj,  posebno pred spavanje.
Kako je vreme prolazilo i menjalo devojčicu u devojku, na njenoj omiljenoj listi našli su se Earl Grey sa svojim plemenitim mirisom bergamota, kao i čajevi od jasmina i ružinih cvetova. Te intenzivne arome u njoj su budile nesvakidašnja osećanja kao i sposobnost da zamšlja ono što je drugima bilo nezamislivo. A uz to, ovi čajevi asocirali su je na pomorandže i limunove, kolačiće i torte, baršunaste kremove i sve ono što je oduvek strastveno volela. Tako je Earl Grey pila na sve moguće načine, naizmenično - sa limunom, medom, mlekom i u zavisnosti od toga kombinovala deserte. A taj običaj počela je da primenjuje i sa svim ostalim stvarima.
U jednom momentu uoči studija, kada ju je majka upitala šta bi volela da dobije na poklon za srećan početak,  Alisa je poželela komplet knjiga koji je jednog majskog dana ugledala u izlogu knjižare. To je bila edicija Vuk Karadžić "Kako prepoznati umetnost" od dvanaest tvrdo ukoričenih knjižica sa zanimljivim fotografijama uz koje je ona zamišljala kako svet treba da izgleda. I u tom maštanju, u umetnost i arhitekturu Kine, Persije, Grčke, ubacivala je nevidljive recepte, čajeve, kremove i kolače koji su isticali lepotu i snagu proleća i sveg onog nadolazećeg, a sa tim i njenu ličnost koja je postajala snažnija i slobodnija iz dana u dan.
Tako je Alisa mamine recepte orijentalnih poslastica stavila u knjigu Islamska umetnost, a presovane cvetove jasmina u Kinesku umetnost - i to su bili prvi počeci njenih tematskih sedeljki koje je kasnije razgranala, ali to je već druga priča...

Recepti iz mamine sveske - dah Orijenta

Mama je imala svoje recepte i cake za prelivene kolače, kuglice od šargarepe, dunja, jabuka, smokava, koje se suše po nekoliko dana, aromatizirane sokove, kolače sa orasima i bademima, medom i začinima koje je Alisa volela i uz koje je razvijala svoje priče o Sindbadu moreplovcu ili Aladinovoj čarobnoj lampi... Njene omiljene svakako su bile

Abisinske kuglice




Potrebno je:
- 500gr suvih smokava
- 150gr šećera
- 150gr mlevenih oraha
- 1 narandža - kora i malo soka
- 1 kašičica ruma

Mlevenje smokava ručno, na mašini za mlevenje mesa naporan je posao: one se lepe, zaglavljuju mašinu, treba vam bome i dosta snage. Zato sam odstupila od maminog originalnog recepta i ubacila 200 gr suvog groždja umesto iste količine smokava. Dakle, 300gr smokava i 200gr grožđica. E onda lepo stavim u mašinu kašiku dve grožđica, pa red dva smokava pa ponovo grožđica i tako se melje mnogo lakše, a ukus se bitnije ne menja.
U mleveno voće usuti šećer. I ovo zahteva strpljenje i kondiciju jer masu morate mesiti rukama dok se sav šećer ne otopi. Potom dodajte koru i malo soka od narandže, te rum i orahe i opet sve umesite da dobijete finu kompaktnu masu. Pravite kuglice i svaku uvaljajte u kristal šećer, pa ih raširite po velikim tacnama i ostavite u prozračnoj prostoriji da se suše polako na vazduhu dva-tri dana. Tek onda ih stavljajte u minjon-korpice za služenje, a ostatak možete čuvati u limenoj kutiji i dve do tri sedmice. Možda i duže, samo što to nikad nisam uspela da utrvrdim. ;)


... Kasnije su ove kuglice dobile još nekoliko verzija: neke su u sredini imale blanširan badem, neke kandiranu narandžinu koru i bile su prelivene čokoladom....  


Čaj od ružinih latica i pupoljaka

Ruža - persijska lepotica koju su Rimljani doneli u Evropu bila je jedna od poznatijih lekovitih biljaka a potom pala u zaborav. Zvanična medicina ni danas nema poseban stav o ovoj kraljici cveća, ali u narodu se izuzetno poštuje. "Rumen kao ruža" nije slučajan izraz. Osim što se primenjuje kod stomačnih a pre svega crevnih oboljenja, predstavlja savršen "prolećni čistač organizma". Uz to, njena raskošna, sofisticirana aroma prija čulima bez obzira da li je koristite kao čaj, med, sok...

Potrebno je:
- 1 kašika sušenih ružinih latica ili sasvim malih pupoljaka
- 1 kafena kašičica meda od ruže ili bagrema 
- nekoliko zrna kardamoma
- nekoliko kapi limunovog soka
- 2,5 - 3 dl vode

Vodu sa kardamomom stavite da zavri pa prelijte preko latica i ostavite da stoji poklopljeno desetak minuta. Potom procedite i u malo prohladjeno umešajte med i limun. 
Ovo je čajanka u kojoj apsolutno možete uživati sami uz muziku i omiljenu knjigu ili se možete družiti sa nekim ko vam je zaista blizak i neće raspršiti čaroliju koja dopire iz čajnika i vaših misli. Možete servirati rozen-tortu, minjone ili urmašice sa kokosom.








Urmašice sa kokosom

Potrebno je:
- 350gr oštrog brašna
- 100gr kokosovog brašna
- 120gr putera 
- 1 jaje

Sirup:
- 0,5l vode
- 2,5 čaša šećera
- 1 vanilin šećer
- sok 1 limuna

Zamesite sve sastojke, pa pravite kuglice veličine oraha, formirajte valjak i blago pritisnite na sitno rende. Poredjajte ih po velikom plehu obloženom peki - papirom i pecite da budu blede.
Sirup kuvajte desetak minuta pa prelijte urmašice. Možete mu dodati i nekoliko kapi ružinog meda.

( Sliku urmašica obrisala sam iz svog albuma još davno jer je bila veoma mutna, pa ću je postaviti naknadno kad ih budem opet pravila... )

Liker od ruže

- 150gr nekalemljenih majskih ruža
- 0,5l vrele vode
- 0,5l domaće rakije ( šljiva, komovica, loza ) 
- 250gr šećera
- nekoliko zrna kardamoma
- komadić kore cimeta


Oberite latice mirisnih raznobojnih ruža ( što više ružičastih i crvenih, ukus je intenzivniji ), prelijte vrelom vodom, pa ostavite u loncu da stoji dva dana. Procedite kroz gazu, dodajte rakiju i šećer, kao i začine i ostavite u velikoj tegli na sunčanom mestu 15 dana. Možete najpre blago prokuvati šećer u malo vode, a ukoliko ga sipate direktno u teglu, povremeno mešajte drvenom varjačom da se istopi. Ponovo procedite kako bi liker bio što prozirniji. Ja ne volim da ga pijem, ali je fantastičan dodatak kolačima i kremovima, posebno ga obožavam kao preliv za kore i glazure minjona, može se takodje mešati sa pekmezima kojim premazujete kolače ( od šipka, kajsije, maline )... Mašti na volju!



Ružin med 

- 100gr nekalemljenih latica crvenih ruža
- 0,5l vode
- 800gr livadskog meda
- trun kardamoma

Potopite latice u vodu i kuvajte desetak minuta. Isto toliko ostavite da stoji. Procedite, dodajte med i kardamom i uspite u teglu pa povežite. Pri izboru meda morate zaista biti sigurni da je "pravi", domaći i kvalitetan. Ovaj aromatični med posebnog ukusa možete dodavati u čaj, prirodne sokove, ali ako ste ljubitelj slatkih mirisnih stvari, uzimajte ga u hladnim zimskim jutrima po kašičicu, sećajući se proleća...




Čokoladne praline sa ružom

- 100gr fine tamne čokolade ( 70% kakaa )
- 50gr kvalitetne mlečne čokolade
- 2,5dl slatke pavlake
- 3 kašike likera od ruže
- 100gr mlevenih oljuštenih badema
- trun kardamoma
- trešnje iz slatka

Razmekšalu čokoladu dodajte slatkoj pavlaci koju ste zagrejali do ključanja. Uspite liker  pa ostavite da se prohladi.
Bele trešnje iz slatka, procedite od sirupa, potopite ih na desetak minuta u liker od ruže i ostavite da se dobro ocede.
Kada se krem ohladi, umešajte mlevene blanširane bademe, kardamom u prahu i dodajte u krem. Punite male minjon korpice do pola, u svaku redjajte po jednu trešnju iz likera, te dopunite ostatkom čokoladnog krema. Ostavite ih da se najpre stegnu na sobnoj temperaturi, posle ih možete prohladiti i u frižideru, pa ih čuvejte u limenoj kutiji. 




петак, 29. април 2016.

Alisino proleće-uskršnja priča sa receptima...

Na severnom bulevaru u Beogradu u ulici Uroša Trojanovića postojala je jedna mnogo lepa kuća. Ona je bila vlasništvo porodice Uvalić, ali kako je to već bivalo na ovim prostorima, posle rata pola kuće je konfiskovano te su vlasnici živeli na spratu a stan u prizemlju "pripao" je državi. Ne znam tačno koje godine, ali nosilac stanarskog prava u tom jednosobnom stančiću postao je moj deda po majci koji je kao sudija službovao u mnogim gradovima tadašnje Jugoslavije, a potom, završio karijeru tamo gde ju je i započeo - u Beogradu. On i baka živeli su u tom stanu do kraja svojih života. Bakin se završio prerano i Alisa ju je pamtila kao kroz maglu ne mogavši da poveže skoro ni jednu uspomenu sa njenim likom. Deku je, medjutim, poznavala i volela veoma i pored majke, on je bio njen najvažniji i najdraži član porodice. Vikendi su bili ono najlepše u Alisinom životu jer bi, uglavnom nedeljom, njih dve odlazile kod deke na ručak. Praznici su bili posebni jer se tada okupljao i ostatak familije - Alisine tetka, teča i sestra, a deka koji je bio sjajan kulinar dočekivao ih je s ljubavlju koja je uvek mirisala na neku jestivu djakoniju. Naravno, majka i tetka gotovo s vrata bi uletale u kuhinju da pomognu, ili dopune trpezu još nečim, dok su se Alisa i njena sestra razdragano igrale u malenoj bašti. Ono što je Alisa oduvek najviše volela bila su tri žbuna plavih i rozih hortenzija, jedan žbun koji u proleće radja sitne bele cvetove koncentrisane u krugove čije ime Alisa nikada nije zapamtila, koji su treperili od najmanjeg lahora i opadali. Devojčica ih je ponekad namerno otresala i skupljala malene latice u šake a potom ih prosipala sebi u kosu pretvarajući se da je vila iz dekine bašte. Dvorište je još imalo stari ringlov pokraj ograde koja je delila kuću od susedne dvospratne zgrade, bršljan koji je puzao na sve strane, gomilu puževa sa kojima bi ona ponekad razgovarala kao i nekoliko žbunova ruže koje skoro da nije ni primećivala. Oni su nekako rasli u sredini bašte a tu se nije smelo gacati pa ih nije ni smatrala svojim. Ali volela je djurdjevak koji je zapravo rastao sa komšijske strane pored zidića ograde kroz koju je lako mogla da provuče ruku i ubere stručak. Ipak, to nije činila, ali je zato često čučala i čekala da je taj primamljiv miris gotovo opije. Pored samog ulaza u kuću nalazila se malena plava klupa sa gvozdenim rukohvatima, na kojoj je ona provodila sate i sate u razmišljanjima, maštanju, crtanju ili razgovoru sa majušnim svetom iz dvorišta koji je prolazio pored nje. U Uskršnje prepodne, Alisa je zajedno sa sestrom,željno iščekivala poziv u kuću, jer su ih mamili mirisi koji su kroz otvoren prozor osvajali baštu...

Nakon dedine smrti, kuća je vraćena porodici zakonom o restituciji, onako kako i dolikuje. Devojčica ju je posetila uz dopuštenje ljubaznih vlasnika još nekoliko puta a potom je ostavila zauvek. Kuća je uspomena koju je Alisa sačuvala na starim fotografijama i u svom srcu...

                                                                                 *

Nekada smo kod dede a potom kod nas priredjivali divne uskršnje ručkove. Ali ja sam od uvek najviše volela uskršnji doručak i trenutak kada mama konačno iznese na sto korpu sa jajima, sir, kajmak, mladi luk i rotkvice a pre svega, prelepu pogaču, meku i mirisnu koju smo jeli tokom čitavog uskršnjeg dana. Naša porodica običaje je proslavljala po tradiciji i kulturnom nasledju ali bez većih verskih obeležja. Nismo odlazili u crkvu niti dovodili sveštenika u kuću, ali smo ih poštovali onoliko koliko su se uklapali u profil jedne gradjanske porodice umerene orjentacije... 

Uskršnja jaja

Uskršnja jaja su posebna jer se kuvaju dugo, s ljubavlju pomešanom sa odredjenim začinima i mogu se jesti uz svaki obrok što sam obožavala!  Kuvamo ih ovako:
Domaća jaja operu se ili prebrišu mokrom pa suvom krpom da se skinu nečistoće iz kokošinjca, komadići slame pa i blata ponekad. U veliku šerpu poredjati jaja, naliti vodom da ogrezne, dodati lovorov list, nekoliko zrna bibera, list žalfije i kašiku vinskog sirćeta pa kad provri, smanjiti na pola i kuvati dugo. Povremeno doliti vrelu vodu jer će isparavati. Posle sat vremena u vodu se mogu dodati listovi ljubičastog kupusa, komadići cvekle, lukovina - po želji.
Prvo jaje - čuvarkuća - uvek je crveno pa za to koristimo industrijsku boju iz kesice. Sva ostala bojimo u čajevima, soku od zelja, koprive,povrću, kurkumi i začinima i biljkama iz prirode. Nikad apsolutno nikad na jaja ne stavljam gelove, glitere i slične domaće ili ne daj bože kineske drangulije. Jaja imaju divan ukus i miris i svake godine zaključimo kako su najlepša!






Uskršnja pogača

Potrebno je:
- 125ml mleka
- 125ml mineralne gazirane vode
- 2 jaja
- 20gr kvasca, 1 kaf. kaš. šećera, so
- 450gr brašna
- 125gr putera ( margarina )
- susam za posipanje

Zamesite kvasac u malo mleka, sa šećerom i solju, pa dodajte ostatak mlakog mleka i mineralne vode sa sobne temperature. Potom umešajte jedno celo jaje i jedno žumance, razmekšali puter i brašno. Možete kombinovati više vrsta brašna: heljdino, ražano, kukuruzno, po volji. Ostavite prekriveno čistom krpom da odstoji i naraste pa stavite u tepsiju na peki papir. Možete odvojiti manji komad testai praviti ukrase. Premažite malo umućenim belancetom i pospite susamom, lanenim semenom, kimom, po želji.







SREĆAN USKRS! 
Христос Воскресе!


Nevenini djevreci od speltinog brašna - fenomenalni! 

http://www.hlebilale.com/ 


понедељак, 25. април 2016.

Alisino proleće i razne sitnice - priča prva, bez recepata

To je uvek bilo doba kada se stvari pokreću. Alisa je poput mlade biljke kojoj izbijaju listovi volela tu čaroliju i taj laki nemir koji se useljava u Zeleno dvorište, u uglove njene sobe i u njene misli. Tada je volela da svira na klaviru, da vozi rolšue po rondeli parka ili ulici, bicikl na dva točka kako dolikuje devojčici pred školu, da smišlja nove igre i da nanovo pravi crteže i slike.
Za Vrbicu je nosila teget mantil sa zlatnim dugmetima, lakovane cipele i francusku beretku. Ispod je imala plisiranu teget suknju i svilenkastu rolku rozikaste boje i činilo joj se kako to zapravo nije ona. Ogledala nisu bila kriva ali ona je tada o sebi razmišljala kao o papirnoj lutki ispaloj iz modnog časopisa i to joj se čak i dopadalo. Povremeno je baš volela da se pretvara da je neko drugi. Uživala bi tada da izadje iz svojih komotnih pantalona za igru i šljampavih majica i džempera. Čak je stavljala i šnalu!
Volela je to treperavo doba godine kada bi dobijala od majke vezicu sitnih majskih trešanja u koje još uvek nije ušla slast ali je ušao trenutak iščekivanja koji je njoj bio sasvim dovoljno sladak i važan i s toga ih je volela najviše. Iza zgrade je mirisao jorgovan - beli, rozikasti, ljubičasti, dupli, obični...bilo ga je mnogo i ona je sa drugom decom obožavala da ga bere, ali su to radili krišom od babe i dede koji su živeli u malenoj kući pored jorgovana. Alisa je bila sasvim svesna da je to branje u neku ruku zabranjeno mada nije shvatala zbog čega, ali nikad nije odustajala. Čak je, donoseći ga kući, razdragano vikala majci s vrata: - Opet sam ukrala jorgovan! Nije je grizla savest baš ni malo jer je imala drugačiji stav o tom činu i smatrala je da se priroda ne može istinski ukrasti, da je cveće zapravo svoje, a o tome je svedočila i mala žičana ograda kojom je bila opasana kućica sa metar bašte koju su posedovali baba i deda. Jorgovan je bio slobodan, sasvim slobodan i samo svoj. I Alisin.



Proleće je bilo doba kada je devojčica isecala sličice iz časopisa, kreirala novu modu i maštala o kućama koje će urediti - do najsitnijih detalja. Tada je pravila albume i fioka pisaćeg stola često nije mogla da se otvori od papirića, olovaka, makaza, a radna površina smanjivala se iz dana u dan i bivala pretrpana crtežima, novinama i zilionima sitnica za koje ponekad čak i nije znala čemu joj služe.
Proleće je označavalo gužvu i ubrzanost a ona je u tome uživala! Imala je tog proleća s početka sedamdesetih malenog štiglica kog su joj kupili na vašaru, koji je divno pevao i bio neopisivo tužan u kavezu od kojeg je ona uporno pokušavala da mu napravi ugodnu kućicu. Šarenko, tako ga je zvala, bežao je skoro svaki put kada bi otvorila vratanca sve dok konačno nije shvatila da je on poput nje: sasvim svoj. Kada su jednog dana pošli na porodični izlet u šumicu nedaleko od grada, Alisa je ponela kavez sa svojim malenim prijateljem i pustila ga je na slobodu. Želela je kućnog ljubimca a ne zatvorenika.



Sa svojom drugaricom Bekom brala je ljubičice po nasipu sve do Svilare koja joj je oduvek izgledala tajanstveno, mistično, nalik na srednjovekovnu vilu. Optočena crvenom ciglom ličila je na neku napuštenu fabriku iz starih engleskih filmova. Njih dve provlačile bi se ispod delimične ograde zurile u prazne bazene i zamišljale milione svilenih buba kako se čaure. Zamišljajući kako je sve to izgledalo u devetnaestom veku, shvatile su zbog čega je njihov grad prepun stabala belog duda. Pa i iza zgrade su rasla dva drveta- beli i crni dud čije su tragove često imale na svojoj odeći..

Evo nekih podataka koje sam mnogo kasnije pronašla o pančevačkoj Svilari:

Hronologija Svilare
1899. izgrađen kompleks
1900. 1.marta pocinje sa radom Mađarska kraljevska predionica svile;
1900-1914 fabrika veoma uspesno radi; pred rat za direktora je postavljen italijan Karlo Kiko. Pančevci Svilaru počinju da nazivaju Galatea po italijanskoj reči za čauru svilene bube
1918 – 1941 fabrika u Kraljevini Jugoslaviji ima vodeće mesto u svilarstvu; u Pančevu se nalazi Nadzorništvo svilarstva
1941. - vlasnik postaje tekstilna kompanija iz Hanovera
1945. – svi objekti konsfikovani u državno vlasništvo
1948. stara zgrada Svilare prelazi u vlašnistvo novooformljene ‘Ustanovu za unapređenje svilarstva i pamuka – Sviloprelac’
1950 – dobija novi zvanicni naziv – Vojvođanska idustrija svile- pogon Pančevo- svilara na Tamišu
1967 – 28. aprila prestaje sa radom nakon intenzivne seče dudureda ; prestaje tradicija svilarsta u gradu duga više od 2 veka; Svilara se ujedinjuje sa preduzećem GIP( gumarska idustrija Pancevo); proizvodi se tekstilna konfekcija još neko vreme
1970 - u objektu se prerađuju samo gumene i plastične mase
1996. – na AUPI grupa autora predlaže formiranje Svilar grada – projekat ne oživljava
2007 – za potrebe Univerzijade u Beogradu 2009. predviđena je rekonstrukcija priobalnog dela od auto puta ; kompleks Svilare je bio predviđen da postane hotel;
2007, 2008- neuspešna privatizacija ; radnici ostaju bez posla , kompleks u lošem stanju
2009 – kompleks dobija novog vlasnika; proizvodnja se definitivno ne obnavlja; namena objekta ce verovatno biti zabavnog karaktera
2010 - privatizacija propala, novi vlasnik odlazi; objekat nastavlja da propada
Kompleks Svilare uživa prethodnu zaštitu (bez kategorizacije) i nalazi se u postupku utvrđivanja za kategoriju nepokretnog kulturnog dobra – spomenika kulture.

 Da li će doživeti sudbinu Weifert-ove pivare i dalje rapidno propadati? Tako bih volela da ne...

U proleće su cvetale lale i djurdjevak, cveće koje je ona najviše volela. Tih davnih godina djurdjevak je brala i u smederevskoj bašti svojih baba-tetaka, a lale kupovala na pijaci i uvek ih izdvajala od ostalog cveća. Volela ih je iako jedine nisu imale miris, ali su zato imale sve drugo i njoj je bilo dovoljno.
Proleće je bilo doba kada je rado slušala Bitlse i odlazila kod "Popovića" na krempite. Tog posebnog proleća hipi-moda ulazila je na velika vrata i Alisa je sašila svoju prvu torbu sa drvenim karikama, sa resama, od starih farmerica i raznobojnih aplikacija, torbu koju je vukljala sa sobom svuda i koja je trajala samo tu jednu sezonu jer Alisa nikada nije zaista naučila da šije...
















субота, 23. април 2016.

Samo jedna crtica - sa mirisom kafe i kakaa...

Danas, 23. aprila 2016. godine navršava se tačno dvadeset godina od kad je Alisi majka mahnula tiho, u mislima i dok je ona na dva minuta od majčine kuće bezbrižno proučavala seminar o uspešnoj komunikaciji:  "Žirafeći govor" -  odlepršala put neba... Dvadeset godina Alisa je razmišljala šta je sve propustila da joj kaže. Možda, da je imala jedan momenat, taj poslednji trenutak vremena za još jednu toplu reč, nežan dodir... I dugo se preslišavala šta bi rekla i uradila a onda je konačno shvatila da su odavno već sve rekle jedna drugoj, da su obe odavno znale šta je u životu najvažnije, i da su , pored svih bolesti i nedaća koje su im povremeno prečile put, zapravo bile istinski srećne. Jer su imale jedna drugu, svoje beskrajne priče i doživljaje i  svoj prepun porodični spomenar. I da bi, kada bi se točak života opet zavrteo, ponovo izabrale jedna drugu.
 Ljiljana Vulićević, rodj. Simić  28.nov. 1931. - 23. apr. 1996. 


Običan kakao kolač sa kafom

A pre recepta još jedna pričica. 
Mama je bila urbana dama. Savremena, samostalna, odlučna žena koja je u životu znala šta hoće i šta neće. Žalila je što joj je francuski izbledeo,ali se prilično sećala  svog esperanta zahvaljujući kome je organizovala studentska putovanja po Evropi, kajala se što nije prihvatila ponudu čuvenog hemičara i profesora Pante Tutundžića sa tehnološkog fakulteta i ostane da radi kao njegov asistent i gotovo nikad nije prežalila što je iz Beograda došla u Pančevo. Ali u ovom gradiću stekla je divne prijatelje, ljude koje je privilegija poznavati i voleti i to joj je bilo dovoljno da je uteši i da prestane da se oseća kao presadjena biljka koja se još uvek nije primila. 
Volela  je italijanske cipele i tašne kao i setove od šetlanda ili kašmira,  obavezno je nosila ruž boje korala i mindjuše na klips i  nikada se nije šminkala. Obožavala je da iščitava klasike ali i savremenu literaturu, bila je uvek u koraku s vremenom i hrabrila oko sebe ljude koje je ponekad napuštalo samopouzdanje. Imala je talenat da od svega čega se dohvati napravi nešto lepo - da sašije, isplete, izveze... Izvrsno je kuvala a naše zabave bile su omiljene u krugu prijatelja i familije. Zajedno smo uživale otkrivajući Veneciju i pravile milion planova koje nam je, na žalost, njena teška bolest trajno promenila. Tada smo počele da se upoznajemo na sasvim nov način i gradimo život od malih, običnih ali nama važnih stvari. 
I danas, neću praviti ništa pompezno, ništa preterano, samo jedan običan kolač, ugodan čulima, dovoljan sećanjima. I podeliću ga sa vama...

Potrebno je:
- 150 gr šećera i 1 vanil-šećer
- 2 jajeta
- 100 gr istopljenog putera
- 150gr brašna
- 1 kašika ruma
- 1 kašika jake crne kafe
- 2 vrhom pune kašike kakao-praha
- 1 ravna kaf. kaš. praška za pecivo

- 16 komada plazma keksa i 1 dl  kafe za namakanje

Preliv:
- 1  kaš. nes kafe razmućena u 0,25dl vrele vode
- 100 gr prah šećera
- 100gr putera
- 2 kašike kakao-praha

Priprema:

Umutite mikserom sve sastojke i izručite masu u manju modlu koju ste obložili peki papirom. Pecite na 180C oko petnaest do dvadeset minuta. Ja sam koristila okrugli kalup 26 pa je kolač malo tanji i vreme pečenja kraće.
Kad se malo prohladi, izvadite ga iz kalupa, uklonite papir i vratite ponovo u kalup ali prevrnut , kako bi vam ravna strana došla odozgo. Namočite plazmu u vrelu kafu i redjajte preko kolača. Trebaće vam oko 16 komada za ovu veličinu modle s tim što ćete neke kekse lomiti da biste popunili krug.
Za preliv, najpre otopite puter, izručite ga na kakao i prah šećer, dodajte kafu  i dobro umutite pa premažite kolač, prekrijte ga najlon-folijom i ostavite par sati u frižideru.







среда, 20. април 2016.

... Zima - praznična zakuska II ( paštete i ostalo... Kokos torta; Venecijanska torta )

Alisa je stalno iznalazila razloge da voli najrazličitije stvari: obične predmete koji su bili rasporedjeni po kući, komade odeće i igračke, raznorazne knjige i enciklopedije, ali i jela i napitke koje joj je majka pripremala.
Tako je posebno volela tople vunene rukavice koje su joj pleli i poklanjali, od onih "sa prstima" do onih "na palac", jednobojnih i šarenih, glatkih i čupavih - jer su joj ruke užasno zeble i nikada nije mogla da izadje na sneg ili hladnoću bez para dobrih rukavica. Za kape, medjutim, nije marila i nosila ih je nerado i uz otvoreno negodovanje, a neretko skidala čim bi zamakla za ugao. Takodje nije mnogo marila ni za čaj ali je zato obožavala toplu čokoladu i karamel.
Njen Beli Zec takodje je preskakao čaj ali je zato tamanio čajnu kobasicu i tako oni gotovo nikad nisu priredjivali lude čajanke osim za rodjendane, posebno njen, kada bi on dolazio čim se probude kako bi odvojili ploče koje će se slušati kasnije popodne i uveče, ispisivali pitanja za kvizove u kojima će se takmičiti sa ostalima i odabirali društvene igre.
To su bile "Lude čajanke bez čaja" na kojima su se jeli mali sendviči od bageta, slani rolati, pogačice, kiflice i pašteta od tunjevine, čokoladne torte kao i one koje je alisa najviše volela: sa ananasom ili kokosom! Kasnije je otkrila još jednu tortu koju je posebno volela njena majka - nešto zbilja sofisticirano i posebno.
Alisa je takodje imala privilegiju da sladoled jede i zimi i nije morala da ispija čajeve osim ako bi to poželela, što joj se nije dešavalo sve dok nije sasvim odrasla i počela da razmišlja o čajankama kao o mestima na kojima se zaista piju čajevi i razmenjuju lepršave misli...


Pašteta od tunjevine

Verujem da postoji neka magija vezana za ovaj recept.  Pamtim je od kad znam za sebe i ne sećam se da je prošla Nova godina, rodjendanska svečanost, a da je majka nije pravila. I tu tradiciju nastavila sam jednako posvećeno te ni moj sin danas ne može da zamisli posebnu priliku bez "tunice".

Potrebno je:
- 2 konzerve fileta bele tunjevine
- 4 barena krompira srednje veličine
- 3 tvrdo kuvana žumanceta
- 1 kifla natopljena u mleku
- 1 kašika pavlake
- 1 puna kafena kašičica senfa
- so, biber, muskatno orašče
- 1 kafena kašičica sardel paste

Krompir skuvati u ljusci, prohladiti, ga i samleti na mašini za mlevenje mesa zajedno sa ocedjenom kiflom i barenim žumancima. Samleti i tunjevinu i dodati senf, pastu i začine. Sve dobro izmešati da se masa ujednači i formirati na tacni u obliku rolata ili napuniti kalup. Prekriti providnom folijom i nekoliko sati ohladiti u frižideru.
Pašteta se može mazati na hleb i peciva, njome možete puniti korpice ili je hedonistički seći na šnite. Odlična je u kombinaciji sa ruskom salatom!
Ali tu nije sasvim kraj! U jednom momentu rešila sam da u svoj omiljen namaz dodam još neke omiljene sastojke i napravim od ovog klasika nešto sasvim novo: malo crnih sušenih maslina iz ulja ( domaćih, razume se ), malo zelenih maslina iz salamure i po koja kockica kisele paprike iz turšije. Čarobno! Morate probati obe verzije! Apsolutno neodoljivo!



Kranjski šeširići ( volovani )

Te male jestive stvari koje služe da se pune raskošnim salatama, namazima, paštetama, takodje su bile neizostavne na proslavama. Osim što su beskrajno ukusne i što su onako nakindjurene sadržajima izgledale fenomenalno, one su u limenim kutijama mogle da stoje i par sedmica! Pa ih napravite dovoljno ranije kako biste imali vremena za druge stvari. ;) 

- 250gr kuvanog belog krompira
- 500gr brašna
- 250gr putera ili margarina
- 2 jajeta
- 1dl mleka
- 1 pakovanje kvasca
- malo soli i šećera

Stavite kvasac u mlako mleko na uobičajen način ( kockica šećera, malo soli ) pa kad naraste, zamesite sa brašnom,puterom, jednim jajetom i krompirom. Ostavite pokriveno najlon folijom da prenoći.
Sutradan, razvijte testo pa vadite pogačice i prstenove, spajajte ih belancetom i svaki "šeširić" premažite razmućenim žumancetom, pa redjajte u pleh obložen peki papirom ili podmazan puterom i posut brašnom.Pecite na 220C pa smanjite na 200 C. Nisam merila vreme nikad, ali peku se brzo. Pečene prekrijte kuhinjskom krpom i tako ostavite da se ohlade. Čuvajte iz u dobro zatvorenoj limenoj kutiji koju ste obložili salvetama i punite po potrebi raznim filovima - po želji.
Nije štos ako ne pojedete jednu onako praznu i još mlaku... ;)

“Kranjski šeširići” (volovani) ...


Kokos torta

Kora:
- 10 belanaca
- 250gr šećera
- 250gr kokosa

Fil:
- 10 žumanaca
- 2dl mleka
- 12 kašika šećera i 1 vanilin
- 1 kaf. kašičica ekstrakta vanile
- 2 kašike oštrog brašna
- 250gr šarenog želea
- 250gr putera
- 250 gr slatke pavlake za šlag

Priprema:

Umutite čvrst sneg od belanaca, dodajte jednu po jednu kašiku šećera muteći neprekidno i potom pažljivo umešajte kokos. Izlijte masu u okruglu modlu i ispecite koru na 200- 180 C.

Penasto umutite žumanca sa šećerom i vanilinom. Dodajte brašno i ekstrakt pa umutite da sve bude ujednačeno. U zavrelo mleko dodajte krem i mešajte žustro da vam "ne uhvati". Kad počne da se zgušnjava tako da vam na dnu šerpe ostane jasan trag od varjače, sklonite sa šporeta. Ostavite da se dobro ohladi, pa umešajte penasto umućen puter i sitno seckane žele bombone. Odozgo prekrijte šlagom i dobro ohladite tortu.



Kokos torta
Kokos torta


 I na kraju -  kraljica -  torta koju iz godine u godinu volim sve više i preporučujem od srca svima vama...

Venecijanska torta  

Priznajem da nisam istraživala poreklo ove torte, jesu li je zaista izmislili i pravili u Veneciji ili je možda dobila ime jer je tako čipkasta, prefinjena... Iskreno, nije mi važno. Iako je kao dete nisam skoro ni primećivala, sada je definitivno jedna od mojih najomiljenijih. Savršenog je ukusa i ljupkog izgleda. Još kad je napravi neko ko je za razliku od mene strpljiv kad je dekoracija u pitanju... Uživajte!

Kore:
- 9 jaja
- 250gr šećera
- 250gr oljuštenih mlevenih badema
- 2 kašike ruma

Krem:
- 3 jajeta
- 250gr šećera
- 1 vanilin šećer + kašičica ekstrakte
- 250gr putera

Grilijaž:
- 50gr šećera
- 100gr seckanih oljuštenih badema

Najpre izblanširajte bademe i dobro ih osušite pre mlevenja. Najbolje je da vam par dana odstoje na većem poslužavniku.
Penasto umutite 9 žumanaca sa šećerom, pa dodajte bademe, rum i čvrst sneg od 10 belanaca. Neka vas ovo ne zbuni. ;)
Izručite u obložen veliki pleh i ispecite ( sušite )  na 170C, oko 25 minuta,  pa prohladjenu koru isecite uzduž na tri dela.
Dva jajeta i jedno preostalo žumance umutite penasto sa šećerom, vanilinom i ekstraktom, pa kuvajte uz mešanje,  na pari. U prohladjen krem umutite već umućen puter pa nafilujte kore, uključujući i poslednju, kao i sa strane.
Napravite karamel pa dodajte seckane bademe, izručite na namašćen tanjir i potom usitnite grilijaž. Pospite tortu odozgo i sa strane.
Prvi put pravila sam je doslovce tako. A potom sam rešila da grilijaž ubacijem na svaku koru preko fila. Zato sam ga usitnila prilično a malo krupnije komade ostavila za posipanje. Ni na bademima nisam štedela. Ova torta to apsolutno zaslužuje. :-)


Venecijanska torta
 Venecijanska torta

понедељак, 18. април 2016.

Četiri lica jedne devojčice: Zima - praznična zakuska I ( slana torta, rolat od spanaća )

Alisa je volela godišnja doba. Ako biste je upitali koje joj je omiljeno, spetljala bi se u odgovorima za tili čas, jer osim što je često bivala brzopleta, bilo joj je zaista teško da odabere samo jedno. Volela je čar promena, nastajanja i nestajanja i to su za nju bili posebni trenutci.U svakom je jednako pronalazila sebe i raspoznavala uvek neko novo osećanje.
Vreme uoči novogodišnjih praznika za Alisu je bilo posebno. Majka je kupovala i ispisivala čestitke, a Alisa ih je precrtavala i pravila nove. Satima bi sedela za svojim pisaćim stolom u uglu sobe i crtala, a to je radila i sa slikama iz raznih enciklopedija i knjiga. Tako je dobijala ideje. Zimi je često dovršavala ono što bi u jesen započinjala. Alisa je dobro znala da vreme leti čak i onda kada su joj se dani činili kao odavde do Meseca. Tada je puštala "Muziku miliona", zbirku singl-ploča iz 1969. a posebno Šumanovo Sanjarenje, Ofenbahovu Barkarolu, Verdijev Hor Jevreja iz opere Nabuko, Šubertovu Pastrmku i Ljubavno sanjarenje Franca Lista.  Mnogo je volela tu muziku u zimu dok je gledala pahulje koje tiho lupkaju o prozorsko okno na koje se naslanjao njen pisaći sto. Pored je stajala mirišljava jelka koju je kitila svake godine uoči praznika, a pod njom crvena čizma koja je čekala da se napuni slatkišima. Ledja joj je grejala visoka kaljeva peć u kojoj su pucketala drva i ispred koje bi Alisa često sedela sa svojim rasutim igračkama ili nekom slikovnicom. Ponekad bi crtala na zidu pored same peći i te su slike bile tople i nežne i dugo, dugo, neprekrečene.




Praznična klopa, ona "pod obavezno" ! ;)

Kao i svaka mama i njena je imala neke sveske sa receptima, te "Slana jela" te " Testa i peciva", pa "Zimnica" i nravno, devojčici omiljenu - "Torte i kolači". One su bile svojevrsne riznice jer su sadržavale porodične recepte, zatim mamine "invencije", pa raznorazne recepte iz "Bazara", "Praktične žene" i sličnih časopisa koji su obeležili prošli milenijum, te recepte  komšinica, njenih prijateljica, njihovih prijateljica... jednom rečju - blago! 
U zimskim prazničnim danima, mama i Alisa imale su svoje omiljene recepte i telepatski dogovor da se neke stvari moraju ponavljati. Naprosto su postale porodični brend...

Slana torta

Kore:
- 6 jaja
- 5 kaš. brašna
- so

Fil:
- 500gr mleven praške šunke
- 2.čaše kisele pavlake
- 100gr kiselih krastavčića
- mlav. biber, trun soli

Priprema:
Umutite penasto šne od belanaca sa par kapi limunovog soka i trunom soli. Posebno umutite žumanca, so i brašno pa špatulom lagano umešajte šne. Na pleh od rerne obložen peki-papirom rasporedite masu i pecite na 180C pošto ste rernu najpre zagrejali na 200C . Peče se desetak minuta. Izvadite, prekrijte platnenom krpom i ostavite da se ohladi. Potom okrojte ivice i isecite koru uzduž na tri dela.
U mlevenu šunku umešajte pavlaku, so, biber i vrlo vrlo sitno seckane kornišone. Filujte tortu. Gornji sloj možete dodatno premazati mileramom i posuti rendanim kačkavaljem. Torta treba da odstoji dan dva u frižideru, dobro pokrivena plastičnom folijom kako bi kore postale vlažne i sočne. 

Ovo je osnovni recept, ali filove možete prilagodjavati po želji i ukusu. Izuzetno je fino ako se doda pečena parika ili  nafiluje ruskom ili urnebes salatom...





Rolat od spanaća

Kore:
- 5 jaja
- 3 kašike mekog brašna
- 300gr barenog spanaća
- so, biber, trun sode bikarbone

Fil:
- 300gr mlev. praške šunke
- 3-4 kašike domaćeg milerama
-malo soli i bibera
- parmezan za posipanje ( ne mora )

Priprema:
Izblanširajte spanać, sitno ga iseckajte i dobro, dobro ocedite. Žumanca razmutite sa mileramom, dodajte so i biber, trunčicu sode bikarbone, brašno, spanać i potom polako, prevrćući, umešajte čvrst šne od belanaca.
Ispecite na 200C i prebacite na vlažnu kuhinjsku krpu, pa uvijte u rolati i ostavite da se prohladi.
Šunku sameljite, posolite, pobiberite, umešajte mileram ( ja ga kupujem na pijaci ) i potom namažite rolat. Gotov rolat premažite mileramom i pospite po želji parmezanom. Prekrijte ga najlon-folijom i ostavite u frižideru dan-dva do služenja.





Muke po dijeti U nastojanju da pronađem onaj "pravi" režim ishrane koji će mi pomoći da se rešim kilograma koje sam nakupljala...