субота, 23. април 2016.

Samo jedna crtica - sa mirisom kafe i kakaa...

Danas, 23. aprila 2016. godine navršava se tačno dvadeset godina od kad je Alisi majka mahnula tiho, u mislima i dok je ona na dva minuta od majčine kuće bezbrižno proučavala seminar o uspešnoj komunikaciji:  "Žirafeći govor" -  odlepršala put neba... Dvadeset godina Alisa je razmišljala šta je sve propustila da joj kaže. Možda, da je imala jedan momenat, taj poslednji trenutak vremena za još jednu toplu reč, nežan dodir... I dugo se preslišavala šta bi rekla i uradila a onda je konačno shvatila da su odavno već sve rekle jedna drugoj, da su obe odavno znale šta je u životu najvažnije, i da su , pored svih bolesti i nedaća koje su im povremeno prečile put, zapravo bile istinski srećne. Jer su imale jedna drugu, svoje beskrajne priče i doživljaje i  svoj prepun porodični spomenar. I da bi, kada bi se točak života opet zavrteo, ponovo izabrale jedna drugu.
 Ljiljana Vulićević, rodj. Simić  28.nov. 1931. - 23. apr. 1996. 


Običan kakao kolač sa kafom

A pre recepta još jedna pričica. 
Mama je bila urbana dama. Savremena, samostalna, odlučna žena koja je u životu znala šta hoće i šta neće. Žalila je što joj je francuski izbledeo,ali se prilično sećala  svog esperanta zahvaljujući kome je organizovala studentska putovanja po Evropi, kajala se što nije prihvatila ponudu čuvenog hemičara i profesora Pante Tutundžića sa tehnološkog fakulteta i ostane da radi kao njegov asistent i gotovo nikad nije prežalila što je iz Beograda došla u Pančevo. Ali u ovom gradiću stekla je divne prijatelje, ljude koje je privilegija poznavati i voleti i to joj je bilo dovoljno da je uteši i da prestane da se oseća kao presadjena biljka koja se još uvek nije primila. 
Volela  je italijanske cipele i tašne kao i setove od šetlanda ili kašmira,  obavezno je nosila ruž boje korala i mindjuše na klips i  nikada se nije šminkala. Obožavala je da iščitava klasike ali i savremenu literaturu, bila je uvek u koraku s vremenom i hrabrila oko sebe ljude koje je ponekad napuštalo samopouzdanje. Imala je talenat da od svega čega se dohvati napravi nešto lepo - da sašije, isplete, izveze... Izvrsno je kuvala a naše zabave bile su omiljene u krugu prijatelja i familije. Zajedno smo uživale otkrivajući Veneciju i pravile milion planova koje nam je, na žalost, njena teška bolest trajno promenila. Tada smo počele da se upoznajemo na sasvim nov način i gradimo život od malih, običnih ali nama važnih stvari. 
I danas, neću praviti ništa pompezno, ništa preterano, samo jedan običan kolač, ugodan čulima, dovoljan sećanjima. I podeliću ga sa vama...

Potrebno je:
- 150 gr šećera i 1 vanil-šećer
- 2 jajeta
- 100 gr istopljenog putera
- 150gr brašna
- 1 kašika ruma
- 1 kašika jake crne kafe
- 2 vrhom pune kašike kakao-praha
- 1 ravna kaf. kaš. praška za pecivo

- 16 komada plazma keksa i 1 dl  kafe za namakanje

Preliv:
- 1  kaš. nes kafe razmućena u 0,25dl vrele vode
- 100 gr prah šećera
- 100gr putera
- 2 kašike kakao-praha

Priprema:

Umutite mikserom sve sastojke i izručite masu u manju modlu koju ste obložili peki papirom. Pecite na 180C oko petnaest do dvadeset minuta. Ja sam koristila okrugli kalup 26 pa je kolač malo tanji i vreme pečenja kraće.
Kad se malo prohladi, izvadite ga iz kalupa, uklonite papir i vratite ponovo u kalup ali prevrnut , kako bi vam ravna strana došla odozgo. Namočite plazmu u vrelu kafu i redjajte preko kolača. Trebaće vam oko 16 komada za ovu veličinu modle s tim što ćete neke kekse lomiti da biste popunili krug.
Za preliv, najpre otopite puter, izručite ga na kakao i prah šećer, dodajte kafu  i dobro umutite pa premažite kolač, prekrijte ga najlon-folijom i ostavite par sati u frižideru.







5 коментара:

  1. Rastužila si me, čak sam i malo zasuzila.. Već dva dana razmišljam kako su nam mame bile slične - spretne i u kuhinji i što se tiče ručnih radova, slične zbog odeće koju su volele, kao i tašni i cipela (koje su kod moje mame morale da budu sa štiklom, jer po njoj ženska noga i ravna cipela nisu jedna za drugu). Mojoj mami će dogodine da bude isto dvadeseta godina od kako je nema, ali znam da smo, iako se nismo klasično rastale, jedna drugoj jasno pokazale koliko se volimo, poštujemo i koliko su nam veze neraskidive i posle kraja. Zauvek..
    Verujem da i ti tvoju mamu voliš još većim žarom nego pre 20 godina ♥

    ОдговориИзбриши
  2. Jedna od prvih rečenica koju je izgovorila nakon desetomesečnog povratka iz bolnice posle šloga bila je:"Zbogom moje cipele. Doživotno ću morati da nosim ove bakandže..." :)
    Da, iz ove perspektive i životnog iskustva, razumem je bolje, volim je još više...

    ОдговориИзбриши
  3. Ovaj mi se kolač mnogo sviđa! Meni je posle dugo vremena došla mama u posetu. Sedimo i vršljamo po receptima. Divan vam je blog.

    ОдговориИзбриши

Muke po dijeti U nastojanju da pronađem onaj "pravi" režim ishrane koji će mi pomoći da se rešim kilograma koje sam nakupljala...